Angela Merkel poput Helmuta Kohla

Predizborna kampanja za savezne izbore 2017. je počela. Angela Merkel želi motivirati svoju stranku CDU. Ali sjaj je izblijedio. Njen govor je nepovezan, ona ga odrađuje…i stranačka baza joj upućuje opomenu.

To se drastično manifestira kroz rezultat ponovnog izbora za predsjednicu Demohriüäanske unije. Merkel je dobila 89,5% glasova. Na izborima 2014. dobila je sedam posto više. Svaki deseti delegat u Essenu je zaokružio „ne". I to samo deset mjeseci uoči parlamentarnih izbora u Njemačkoj (uzgred: 52 delegata uopće nije dao svoj glas, i to na najvažnijem glasanju na stranačkom kongresu).

Merkel je, i puno prije početka svog 80-minutnog govora, djelovala „poljuljano". Možda je to bio simptom prehlade. Ali nekako je odgovaralo uz raspoloženje na stranačkom kongresu. Stranačka baza gunđa, moglo se čuti. Iako svi imaju veliko poštovanje prema rezultatima koje je Merkel ostvarila kao kancelarka, to se uglavnom odnosi na vremena prije njene odluke o izbjeglicama u ljeto 2015.

Najveći, oduševljeni aplauz Merkel je dobila kada je rekla da treba zabraniti burke, kad je rekla "Ne!" populističkoj mržnji, islamizmu i paralelnim društvima. To tačno odgovara raspoloženju koje vlada u stranačkoj bazi, koja više i nije baš njena baza. Tako je to nekoć počelo i sa Helmutom Kohlom, kojeg je upravo Merkel svojedobno srušila i kojeg je u svom nastupu ipak dva puta spomenula.

Najbolji odlomci njenog govora su bila sjećanja na vremena pada Berlinskog zida i ponovnog ujedinjenja Njemačke. Merkel je pričala o tome kako je iz svijeta nauke došla u političke vode, kako je kratko bila u SPD-a, pa onda otišla u jednu političku građansku skupinu (uglavnom s crkvenim predstavnicima) i na koncu završila u CDU-u.

"Politika protiv slobode je zlo"

I tu se mijenja boja njezinog glasa. Ta priča još nije do kraja ispričana. „Idi u otvoreno", sjeća se ona. „Tamo je sloboda." Voditi politiku protiv te slobode je zlo, kazala je. Delegati u kongresnoj dvorani u Essenu pozorno su slušali te riječi, i ona u tom trenutku, kancelarka za koju često kažu da je hladna i distancirana, odjednom šalje osobnu poruku: „Morate mi pomoći!" I dodaje: „Dovela sam Vas u velika iskušenja!"

Bez obzira na te rečenice, bez obzira na demonstrativno dug aplauz: njezin govor nije bio tako dobar kao na stranačkom kongresu u Karlsruheu 2015. I ne tako dobar kao govor prije dvije sedmice u Berlinu kada je najavila novu kancelarsku kandidaturu..

Možda su tu ipak sve učestalije paralele s Helmutom Kohlom. On se 1994. po četvrti put kandidirao za kancelarsku dužnost i podržala ga je iscrpljena stranka, u kojoj je oduševljena bila samo još generacija Kohl –mladi ljudi za koje je kancelar Kohl jednostavno oduvijek bio tu, kao sastavni dio inventara Savezne Republike.

Merkel ovaj put nije ni sebe a ni stranku iznova definirala. Možda to ona ni ne želi, možda želi njegovati staru srž stranke, ono što CDU čini CDU-om. Možda ju je do sada i prečesto iznova definirala. Ali na taj način se njen najvažniji govor ovih mjeseci može sažeti u poruku „Nastavljamo dalje istim kursom". Hoće li to biti dovoljno? Za predizbornu kampanju koja neće biti nimalo jednostavna, već najteža od ujedinjenja Njemačke, kako je i sama rekla? To pitanje je ostalo bez odgovora i nakon kongresa u Essenu. A ono se sve više postavlja.