Djeca "rintaju" od jutra do sutra

Alima Fogo danas ima 21 godinu. Šest godina je radila kao kućna pomoćnica i stalno je morala da se od gazde, kod kojeg je radila, brani od seksualnog zlostavljanja.

„Kada bi šef s posla došao kući i vidio da mu žena nije kod kuće, odmah bi počeo da me salijeće ponudama kako će mi ako spavam s njim na kraju mjeseca dati veću platu."

Nemoralna ponuda ili pak prazna obećanja. Utoliko više što najveći dio djece-radnika, skoro dvije trećine, ionako dobija ili malu platu ili je uopšte ne dobija. Najviše njih je angažovano u takozvanom neformalnom sektoru u kojem ne postoje ni ugovori niti socijalna davanja.

Djeca-robovi, djeca-vojnici...

U međuvremenu je i Vlada Burkine Faso prepoznala problem i pokušava da se tome suprotstavi. Zajedno sa različitim inicijativama lokalnog stanovništva, kao i međunarodnim organizacijama kao na primjer "Zemlja ljudi" (Terre des Hommes) ili Unicefom radi prije svega na tome da se onemogući angažovanje djece-robova, dječije prostitucije, angažovanja djece-ratnika ili u drugim opasnim poslovima. Herman Zoungrana, projekt menadžer "Zemlje ljudi" u Burkini Faso govori o tome šta ova organizacija zapravo radi.

Trenutno radimo na projektu za oko 700 djevojčica kojima omogućavamo da u svojim selima pohađaju školu, kao i zanatske kurseve za drugih 100 djevojčica koje rade u restoranima ili krojačkim radnjama. A tu je još oko stotinu djevojčica koje idu u gimnaziju u gradu Toudan na sjeverozapadu zemlje."

No, nažalost to je i dalje više nego nedovoljno. Jer, u Burkini Faso se prema podacima Međunarodne agencije za rad eksploatiše više od 500.000 djece. I to ne samo u domaćinstvima, jer skoro polovina radi u nekom od 600 rudnika zlata u toj zemlji.

Mrvice zlata kao spas od siromaštva

Male ruke čeprkaju po stijenju kako bi pronašle mrvice zlata. Mala tijela se uvlače u ekstremno uzane procijepe rudnika. Mala pluća udišu otrovne hemikalije poput cijanida i sumporne kiseline. Ruke 15-godišnje Zenabou Dipama su izranjavljene od stijenja. „Nas žene drže tu kako bismo prenosile i razbijale kamenje. To je iscrpljujuće, veoma iscrpljujuće." S njom se slaže i 15-godišnja Sajouba Bankougou. „Ovdje ne postoji radno vrijeme. Počinjemo s radom ujutro, oko podneva napravimo jednu pauzu i nastavljamo da radimo do ponoći."

Mnoge škole u takozvanim zlatnim regionima imaju mali broj đaka, jer djeca jednostavno nemaju vremena da uče. Unicef je za više od 700 djece omogućio pohađanje škola u pokušaju da ih oduševi. Ali, to nije više tako jednostavno zbog toga što mnoga djeca nalaze da je, usprkos iscrpljujućem radu, posao u rudnicima atraktivan. Još uvijek gaje iluzije da će ih te mrvice zlata spasiti siromaštva.

Autori: Jaja Bujani / Dirke Kep / Svetozar Savić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić