Preminuo Džimi Karter: Najuspješniji bivši predsjednik SAD

Velika očekivanja i dubok pad 39. predsjednika SAD najbolje oslikavaju četiri jake slike. Prva: na paradi povodom preuzimanja dužnosti 20. januara 1977. Džimi Karter odustaje od tradicionalne vožnje u predsjedničkoj limuzini i taj put prelazi pješice, držeći za ruke suprugu Rozalin i kćerku Emi. Druga: predsjednik svoj prtljag sam nosi do helikoptera koji treba da ga odveze do vikend-rezidencije Kamp Dejvid.

Na trećoj slici su službenici američke ambasade s povezima preko očiju koji su kao taoci iranskih studenata pokazani medijima nakon upada u diplomatsko predstavništvo SAD u Teheranu u novembru 1979. godine. I Četvrto: olupina američkog helikoptera simbol je Karterovog neuspješnog pokušaja da oslobodi taoce. To je obilježilo početak kraja Karterovog predsjedničkog mandata. Na dan kada je zakletvu polagao njegov nasljednik, Ronald Regan, američki taoci su oslobođeni. Nakon 444 dana koliko su proveli u rukama otmičara.

Te četiri scene odražavaju četiri godine koje je Džejms Erl Karter Junior proveo na dužnosti američkog predsjednika.

Autsajder u Bijeloj kući

Bivši guverner Džordžije neočekivano je 1976. pobijedio na predizborima za predsjedničkog kandidata Demokrata i to kao nepoznati autsajder. A onda je na predsjedničkim izborima pobijedio dotadašnjeg predsjednika Džeralda Forda.

Dvije godine nakon ostavke predsjednika Ričarda Niksona zbog afere Votergejt, Karter je vodio predizbornu kampanju savršeno prilagođenu njemu kao autsajderu. Pritom se predsjednik Ford, nakon spornog pomilovanja Niksona, pokazao kao upravo idealan suparnik.

Karterovo predizborno obećanje da će povratiti izgubljeno povjerenje građana u politiku i formirati vladu „tako dobru kao što je američki narod", nije istina uvjerilo sve, ali jeste bilo dovoljno da tijesno pobijedi na izborima. S Džimijem Karterom je 1977. po prvi put nakon više od sto godina jedan političar s juga SAD ušao u Bijelu kuću.

Ali, veselje zbog izborne pobjede kratko je trajalo. Brzo je postalo jasno da je Karter mislio ozbiljno ono što je obećao. Htio je da promijeni način vođenja politike u Vašingtonu. S ekipom koju je većinom doveo iz Džordžije namjeravao je da u glavni grad uvede novi stil vladanja. I u tome nije uspio.

Nije bio menadžer moći

„Karter nije volio trgovinu kao sastavni dio politike", kaže Rasel Rajli koji na Univerzitetu Virdžinija vodi program „Usmena predsjednička istorija". Slično kao i Barak Obama 30 godina kasnije, i predsjednik Karter je, kaže Rajli, htio da raskrsti sa uobičajenim načinom vođenja politike u Vašingtonu. „Ali, za razliku od Obame, on je pokušao stvarno nešto da promijeni. Odbijao je da igra igre koje je od njega zahtijevao američki Kongres. Ironija je istorije da je to bio razlog njegovog neuspjeha, jer nije bio u stanju da funkcioniše u Vašingtonu kao političar s većim iskustvom vladanja."

Nedostatak podrške u sopstvenoj partiji i slabo iskustvo u upravljanju bili su dodatno otežani time što su njegov mandat pratile krize. Već na početku mandata američka privreda nije bila u dobrom stanju. Velika inflacija i visoka stopa nezaposlenost stvorili su kriznu atmosferu u SAD, što se dodatno pogoršalo drugom naftnom krizom 1979. godine.

Ispred svoga vremena

U svom poznatom govoru o krizi povjerenja Karter je 1979. pokušao da dovede do ekonomskog i političkog zaokreta. U obraćanju naciji on je svoje sunarodnike pozvao da se okrenu leđa potrošačkom društvu i vrate se tradicionalnim američkim vrijednostima. Zbog energetske krize, pozivao je Karter, građani bi trebalo da zajednički koriste jedan automobil, kao i da smanje grijanje u svojim kućama.

Taj govor je bio kontraproduktivan. Nakon prvobitnih pohvala, govor je brzo postao simbol Karterove politike. Umjesto da građane u vrijeme krize motiviše i da širi pozitivno raspoloženje, Karter je, kako su glasile kritike, širio defetizam i strah od propadanja. Do kraja mandata on nije uspio da poboljša ekonomsku situaciju. Inflacija je 1980. iznosila više od deset odsto, stopa nezaposlenosti više od sedam procenata.

Karter je bio ispred svoga vremena i s pokušajem da dovede do energetskog zaokreta. „Karter je bio prvi predsjednik koji je imao razrađenu strategiju o tome kako se postaviti prema našoj zavisnosti od nafte", naglašava Džulijan Zelizer, profesor na Prinstonu i autor knjige o Džimiju Karteru. Nije sve to provedeno u djelo, kaže Zelizer. „Ali, ako se pogledaju njegove ideje, tu ima mnogo toga što aktivisti za zaštitu životne sredine i danas žele da postignu."

Istorijski uspjeh

Istorijski, često zaboravljeni uspjeh, Karter je postigao 1978. Sporazumom iz Kemp Dejvida između Izraela i Egipta. Nakon tajnih pregovora, egipatski predsjednik Anvar al Sadat i predsjednik izraelske vlade Menahem Begin potpisali su u prisustvu Kartera mirovni sporazum za koji su iste godine dobili Nobelovu nagradu za mir. Ugovor između Egipta i Izraela na snazi je do danas. „On je time postavio mjerilo prema kojem moraju da se mjere sve buduće vlade", kaže istoričar Rajli.

Do danas se osjećaju i posljedice Karterovog angažmana za Afganistan. Kao reakciju na sovjetski upad u tu zemlju, američki predsjednik je 1980. objavio takozvanu Karterovu doktrinu. Prema njoj vlada u Vašingtonu svaki pokušaj da se region u Perzijskom zaljevu dovede pod stranu kontrolu vidi kao napad na vitalne interese SAD i to će spriječiti, ako bude potrebno, i vojnom silom. Nakon sovjetskog upada, u vrijeme Kartera započela je i obuka i naoružavanje afganistanskih mudžahedina modernim oružjem – koje je kasnije upotrijebljeno i protiv Sjedinjenih Država.

Istorijski neuspjeh

Ali, najvažniji događaj tokom Karterovog mandata bio je upad radikalnih studenata u američku ambasadu u Teheranu i uzimanje službenika ambasade za taoce u sklopu iranske revolucije u novembru 1979. godine. Karter je tu akciju označio kao terorizam i naglasio da SAD nikada neće dopustiti da ga ucjenjuju.

Nakon neuspjelih pregovora o puštanju talaca Karter je u aprilu 1980. dao zeleno svjetlo za pokušaj oslobađanja talaca vojnom akcijom. Akcija nije uspjela. Poginulo je osam Amerikanaca i jedan Iranac. Ta neuspjela akcija u godini predsjedničkih izbora ne samo da je dovela do kasnijeg Karterovog poraza, već se i urezala u kolektivno pamćenje Amerikanaca i do danas obilježava odnose SAD prema Iranu.

Nobelova nagrada za bivšeg predsjednika

Nakon jasnog poraza od Ronalda Reagana 1980, Karteru je kasnije ipak uspio veliki povratak na međunarodnu scenu. U Atlanti je osnovao Karter Center koji se zauzimao, često i kontroverzno, za ljudska prava u cijelom svijetu i rješavanje konflikata. Karter je za svoj angažman kao bivši predsjednik 2002. dobio i Nobelovu nagradu za mir. U SAD se Karter angažovao prije svega za siromašne građane, recimo kroz tzv. „Atlanta-projekat", od kojeg su profitirale stotine hiljada ljudi u njegovo saveznoj državi Džordžiji.

Brojni posmatrači smatraju da je njegov angažman nakon predsjedničkog mandata čak i važniji od njegovog rada na mjestu predsjednika. „On je pokazao šta u naše vrijeme može da se postigne nakon predsjedničkog mandata i kako se ostaje aktivan u međunarodnoj politici", kaže Karterov biograf Zelizer. „S obzirom na to da je njegov bilans kao predsjednika bio osrednji i da je do dan danas sporan, većina ljudi će se sjećati onoga što je on učinio nakon predsjedničke dužnosti, a ne kao predsjednik."

Džimiju Karteru je 2015. prilikom operacije jetre otkriven tumor i metastaze, koji su se nakon zračenja pokazali kao izlječivi. U novembru 2019. Karter je morao da se podvrgne operaciji u kojoj je trebalo da mu se smanji pritisak u mozgu.

Karterova fondacija je 19. februara 2023. objavila da je bivši predsjednik odlučio da će od tada biti palijativno njegovan kod kuće, u krugu porodice. Supruga Rozaln je svojevremeno objavila da je dementna. Taj par, koji se vjenčao 1946, uvek se držao za ruke, kaže unuk Džoš Karter.

Džimi Karter je umro 29. decembra 2024. u 101. godini.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu