Mirovni ugovor koji je značio prekretnicu
26. mart 2009Prodavač u jednoj vašingtonskoj prodavnici tog 26. marta 1979. godine nije imao pojma o tome gdje se nalazi Jeruzalem ili Kairo ili uopće Bliski Istok. Samo tri ugla dalje, ispred Bijele kuće, bila je ispisivana istorija. Američki predsjednik Jimmy Carter, egipatski predsjednik Anwar es-Sadat i izraelski premijer Menachem Begin potpisivali su Mirovni sporazum iz Camp Davida između Egipta i Izraela. Bio je to prvi mirovni ugovor između Izraela sa jednom arapskom državom. I pri tome sa najvećom i najvažnijom. Jimmy Carter bio je vidno zadovoljan:
„Dva velika državnika – velika za istoriju njihovih nacija – predsjednik Anwar el-Sadat i premijer Menachem Begin vodili su ovu bitku sa više hrabrosti, upornosti i inspiracije nego i jedan general koji svoje ljude vodi u bojno polje.“
I na kraj svijeta za mir
Dvije godine ranije je predsjednik Sadat najavio, što je bilo iznenađujuće, da je spreman „ići na kraj svijeta i u sam izraelski Kneset“ kako bi se uspostavio mir u regionu. U Izraelu, i ne samo tamo, se nakon izbora nacionaliste Menachema Begina rodila nada u mir. Begin je naime pozvao Sadat u Jeruzalem koji je opet poziv prihvatio. Intenzivni mirovni pregovori doveli su u konačnici godinu dana kasnije do poznatog Ugovora iz Camp Davida.
Političari iz cijelog svijeta su prisustvovali potpisivanju mirovnog ugovora u Bijelo kući. Nedostajali su predstavnici arapskog svijeta: prije svih predstavnik Palestinaca. Naime, Palestinci su bili protiv ovog ugovora osudivši ga kao separatni mir i bojkotirali su egipatskog predsjednika Sadata. No, on nije dozvolio da time bude uzdrman:
„Egipatski narod sa svojim orgomnim naslijeđem i svojim osobitim smislom za istoriju je od početka imao razumijevanje za vrijednost i značaj ovog poduhvata.“
Mir koji još uvijek traje
Za Sadata ovo nije bio separatni ugovor. On je naime, po njegovom mišljenju, trebao omogućiti rješenje i za Palestince. Ugovor je naime i predviđao privremenu, ograničenu autonomiju za Palestince kao prelazno rješenje na putu ka vlastitoj državi. No, radi općeg odbijanja to se nije desilo. Tek 14 godina poslije, u Oslu, Palestinci su bili spremni za sličan dogovor sa Izraelom.
Izraelski premijer se na osnovu Ugovora iz Camp Davida obavezao na povlačenje sa kompletnog Sinajskog poluotoka i za priznanje principa „Zemlja za mir“. Pa, ipak i on i njegovi nasljednici su kasnije učinili sve kako bi upravo ovu osnovu izraelsko-egipatskog sporazuma sabotirali.
Egipatskog predsjednika Anwara es-Sadata su dvije godine nakon potpisivanja Sporazuma iz Camp Davida u Kairu ubili islamistički protivnici mira. Pa, ipak Camp David je historijski događaj, a mir između Izraela i Egipta traje do danas. Iz toga se nije rodila ljubav, ali jest jedan kokretan odnos između dvije zemlje.