„Naše majke, naši očevi“

Film, u kojem bespomoćna djeca bivaju nemilosrdno ubijena, u kojem vojnici ginu od nagaznih mina, i u kojem se jedna uzorna jedinica njemačke vojske – Wehrmachta – postepeno pretvara u mašinu za ubijanje. Reditelj TV-filma Philipp Kadelbach šalje 1941. petero mladih ljudi u rat. Njima je tek, tu negdje, 20 godina, svi su puni života, ideja... Sanjaju o tome da osvoje svijet (ne tuđe zemlje). Ali, nije vrijeme za snove.

Pet prijatelja

Glavni protagonista Wilhelm Winter u traileru za film ovako predstavlja sebe i svoje prijatelje:

Charlotte - Charlie, koja se dobrovoljno javlja da bude medicinska sestra, biva poslana na istočni front. Kasnije će tokom filma, odati jednu koleginicu u bolnici – Jevrejku.

Greta voli da pjeva. Za nju svi vjeruju da će jednog dana postati zvijezda - nova Marlene Dietrich. Greta stupa u vezu sa jednim nacističkim oficirom.

Victor, jedini Jevrej u grupi koji bi rado da ode iz zemlje ali nema potrebne papire.

Moj mlađi brat Friedhelm, koji se interesuje za umjetnost i literaturu.

I ja: Wilhelm Winter, poručnik...Već sudjelovao u borbama u Poljskoj i Francuskoj ...Sutra se ide za Rusiju.

Antiratni film

„Naše majke, naše očevi“ je potresna priča o njihovim sudbinama u periodu od 1941. do 1945. godine. To je priča o prijateljstvu i odrastanju u najtamnijoj epohi njemačke savremene istorije. Od mladih, naivnih ljudi, nešto kasnije će postati izvršioci naredbi, vojnici koji moraju da ubijaju: druge vojnike u ratu, starce, žene, djecu, da pale kuće, sela...Oni su na početku šokirani onim što ih je dočekalo na frontu. Mada sanjaju o tome da se opet sretnu na Božić 1941., ipak tek nakon završetka rata u Berlinu se sastaje njih troje preživjelih.

Njemačka televizija ZDF je prikazala i prateći dokumentarac o pet starijih osoba, koje su doživjele slične sudbine kao i protagonisti u filmu, mada stvarne svjedoke tog vremena – za razliku od filma - ne povezuje prijateljstvo. Oni se vjerovatno ni ne poznaju. Producent filma Nico Hofmann je izjavio da ga je za ovaj projekat „inspirirao“ ratni dnevnik njegovog oca i da je u figuri Wilhelma Wintera „prepoznao paralele napisane u biografiji njegovog oca. Bilo je potrebno da prođe puno godina da bi moja majka shvatila da Adolf Hitler nije bio nikakva zamjena za oca, za religiju, ili misionar“, rekao je Hofmann. Film je izazvao brojne diskusije u Njemačkoj, u školama, na televiziji, u porodicama: suočavanje sa prošlošću? Žrtve ili zločinci? Čak je Drugi program njemačke televizije, ZDF - nakon prikazivanja filma - svoju glavnu informativnu emisiju počeo tom temom.

„Naše majke, naši očevi“ je antiratni film u kojem ništa nije uljepšano.

Autor: Senad Tanović (dpa, zdf, dw)

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić