Njemačka štampa o vojnim izdacima u svijeti i Kosovu

List «Thüringer Allgemeine» iz Erfurta u današnjem broju se pita, šta je 25 milijardi dolara koje su zemlje članice G8 obećale kao pomoć Africi u odnosu na 707 milijardi koje samo ovih osam zemalja treba za vojne potrebe? Smiješno je onih 15 milijardi koje spadaju u milenijumski cilj kojim se svakom djetetu treba omogućiti da pohađa školu.Međutim, za ispunjenje tog cilja je ostavljena mogućnost da se zbog nedostatka novca, može čekati do 2015 godine», navodi danas «Thüringer Allgemeine» .

Sličnog je mišljenja i komentator lista «Recklinghäuser Zeitung» koji napominje da je prošle godine za naoružanje izdvojeno 900 milijardi Eura što znači 137 dolara po glavi stanovnika u svijetu. Sa samo jednim malim dijelom ovog novca može biti olakšano mnogo hitnih slučajeva i utoljena glad širom svijeta. Također bi moglo biti zaustavljeno masovno umiranje djece u Africi i izliječeni mnogi od side i ostalih opasnih bolesti. Ali svijet nije takav da se slijede milostive i jednostavne logike», konstatuje komentator lista Recklinghäuser Zeitung».

U izvještaju Instituta za mirovna istraživanja iz Štokholma i Njemačka igra tužnu ulogu, bilježi danas list «Wiesbadener Kurier».

«Njemačka je postala treća po velični zemlja u svijetu kada je riječ o trgovini oružjem, odmah nakon SAD i Rusije. U odnosu na veličinu, Njemačka iszvozi većinu ratnih oruđa. Izvoz oružja iz Njemačke se 2006-te godine povećao za 100 procenata.Obrtom ovog trenda mi se možda mogla povećati vjerodostojnost berlinske mirovne diplomatije», navodi danas uvodničar lista «Wiesbadener Kurier».

List «Frankfurter Allgemeine Zeitung» danas je na naslovonoj strani objavio tekst pod naslovom «Putinova duga poluga» u čijem podnaslovu stoji: hoće li Amerika jednostrano priznati Kosovo? U tekstu pored ostalog piše:

«Do sada su evropske vlade bez mnogo protivljenja prihvatale ruske primedbe o Kosovu. To čudi, jer radi se o području čija bi budućnost bila politički u isključivoj, a vojno u velikoj mjeri u nadležnosti Evropske unije. I pored toga, Rusiji već mjesecima uspjeva da kada je riječ o Kosovu drži neodlučnu Evropsku uniju za alku u nosu i voda je kroz svjetskopolitički cirkus. Na svako mahanje dresurnim bičem, EU reaguje poslušno, svaki pokušaj otezanja ona prihvata, kao što je to prije neki dan učinio francuski predsjednik Sarkozi, koji bi da diskusiju o statusu Kosova odloži za daljih pola godine kako bi odobrovoljio Rusiju.» ... autor dalje piše da je nečinjenje opasno i da bi Kosovo možda zaista trebalo priznati kao što to traži američki predsjednik, jer da je ruska strategija sračunata na izbijanje nasilja koje bi diskreditovalo Zapad. Ali piše i o sledećim opasnostima: «Tako bi ruska taktika opstrukcije bila izvrdana, ali stovrile bi se i nove opasnosti. Ukoliko bi Kosovo proglasilo svoju nezavisnost, šef UNMIK-a Riker bi po pravilu svog mandata to samoproglašenje morao sa svoje strane da proglasi ništavnim. Ako bi Vašington na to reagovao «divljim» priznanjem kosovske države, hitno bi bila postavljena pitanja o učešću Bundesvera u aktvnostima KFOR-a. Rezolucija 1244 podrazumijeva «međunarodno bezbjednosno prisustvo» na Kosovu. Ako bi Vašington ignorisao tu rezoluciju, veliko pitanje bi bilo može li ona i dalje biti temelj angažovanja njemačkih, a i drugih stranih jedinica na Kosovu», piše danas Michael Martens u listu «Frankfurter Allgemeine Zeitung».