Poljska: bodljikavom žicom protiv migranata iz Bjelorusije

Veliki betonski blokovi blokiraju prilaz graničnom prijelazu Połowce-Pieszczatka na sjeveroistoku Poljske. Svaki od njih težak je 1,7 tona. „Ne bi ih odavde mogla pomaknuti ni dva tenka", kaže jedan poljski graničar – i to s vidnim ponosom.

Između betonskih prepreka Poljaci su postavili bodljikavu žicu. Puno bodljikave žice. A iza toga se nalazi uski puteljak, uzduž granične ograde visoke 5,5 metara. Kamere, toplinski senzori, podzemni kablovi. Sve je to vrlo moderno. Službeno na ovom mjestu nitko ne može prijeći granicu.  Od 2023. je prijelaz Połowce-Pieszczatka, naime, zatvoren.

Ograda duga 186 kilometara

Podizanjem ograde na granici koju se nadzire elektronskim putem, ograde duge 186 kilometara, Poljska je reagirala na sve veći broj migranata i izbjeglica koji od kolovoza 2021. pokušavaju prijeći iz Bjelorusije u Poljsku. U tome ih ohrabruje i pruža pomoć režim u Minsku, jedan od najtješnjih Bjelorusija i Rusija - arhitekti migrantske krize?partnera Rusije.

„Najveća prijetnja s kojom smo trenutno suočeni je iregularna migracija orkestrirana od strane Bjelorusije", kaže pukovnik Andrzej Stasiulewicz, zamjenik zapovjednika pogranične divizije Podlaski. Ljudi iz Afganistana, Sirije ili Iraka, legalno stižu u Bjelorusiju. A onda plate osam do dvanaest tisuća američkih dolara da ih se prebaci do granice s Poljskom, odnosno da prijeđu na tlo EU-a.

Želi li Bjelorusija eskalaciju?

A kako to u praksi funkcionira? Poljski graničar to demonstrira uz pomoć videa iz nadzornih kamera. Na jednoj snimci se vidi bjeloruskog časnika koji tijekom noći odmah uz granicu ostavlja skupinu ljudi. Na tom mjestu granica je osigurana samo uz pomoć bodljikave žice. Jedna tamošnja rijeka je prirodna barijera između dviju zemalja. 

Na jednom drugom filmu se vidi kako ljudi na bjeloruskoj strani bacaju kamenje i grane koje gore na pograničnu ogradu. „Bjelorusija želi da situacija eskalira", kaže Andrzej Stasiulewicz. „Mi želimo deeskalirati."

Pomaže li uopće ograda? Da, kažu poljski graničari u Połowceu. Oni hvale i tampon zonu koja je etablirana u pograničnoj regiji. Cilj je, kako kažu, spriječiti krijumčare da svojim vozilima dođu tik do granice, kako bi migrante preuzeli na unaprijed dogovorenim lokacijama.

Kritike od strane aktivista

Organizacije za zaštitu ljudskih prava ipak kritiziraju da zbog takvih mjera i oni imaju otežan pristup onim osobama koje se, ozlijeđene ili bolesne, nalaze u šumi na području tampon zone. Radi se o ljudima kojima je potrebna medicinska pomoć.

Ogradu se može i prerezati. Ima i takvih pokušaja. Brigadni general Robert Bagan, vrhovni zapovjednik poljskih snaga koje su zadužene za zaštitu granice, pokazuje nam jednu malu, tanku pilu – koju su konfiscirali na tom mjestu. Bagan priča kako je dovoljno šest do osam minuta za prerezati dio ograde, pod uvjetom da se koristi malo veće uređaje s baterijom.

Pilom protiv ograde

Usprkos kontinuiranoj modernizaciji barijera, još uvijek mnogi ljudi pokušavaju prijeći granicu dugu 247 kilometara, kako bi se iz Bjelorusije prebacili u Poljsku. Tijekom prošle godine broj tih osoba je narastao na skoro 30.000 ljudi.

Više od 2685 ih je, prema službenim navodima, zatražilo azil u Poljskoj. U Połowceu su otvorili jedan centar kako bi mogli prihvatiti te ljude i preuzeti njihove zahtjeve za azilom. U centru postoji i jedna mala prostorija za obitelji, uključujući i kutak s igračkama za djecu. Većina ljudi koji stignu u taj centar su ipak muškarci koji putuju sami, tvrde poljski predstavnici.

„Grozno i opasno"

Organizacije poput Amnesty Internationala predbacuju poljskim vlastima da krše ljudska prava izbjeglica i migranata. Oni govore o takozvanim push-backovima. „Grozno je i opasno, a očigledno i ilegalno da se ljude na ledenim temperaturama vraća nazad u guste šume”, kaže za DW Ruth Tanner iz Amnesty Europa. Poljska je prema međunarodnom pravu dužna individualno provjeriti svaki slučaj, dodaje ona.

Te kritike odbacuje i poljska vlada, ali i poljski graničari na sjeveroistoku te zemlje. „Definirajte točno što su to push-backovi?" To pitanje postavlja Maciej Duszczyk, državni tajnik u poljskom ministarstvu unutarnjih poslova, to je njegov odgovor na kritike aktivista.

Povratak u Bjelorusiju

Brigadni general Bagan objašnjava da je svaki graničar dužan postaviti pitanje o tome žele li ti ljudi podnijeti zahtjev za dodjelom azila. „Ali kad ljudi kažu ‚ne‘, zato što uopće ne žele ostati u Poljskoj, onda ih mi vraćamo natrag." Kroz vrata u graničnoj ogradi ih se pušta ponovno na bjeloruski teritorij. Drugačije ionako cijela stvar ne može biti obavljena, kaže Robert Bagan. S vlastima u Bjelorusiji, naime, već godinama nije moguća nikakva suradnja, kaže on.

Bagan ipak napominje da oni ljudi koje vrate natrag „uskoro ponovno pokušaju isto, sve dok ima dovoljno novca". Pritom su odlučujući količina novca kojeg imaju na raspolaganju i vremenske prilike. U ožujku, kada zatopli, poljski graničari očekuju više pokušaja prelaska granice.

Pritom ostavljaju dojam da su ponosni na svoju modernu graničnu ogradu, a posao koji obavljaju smatraju važnom zadaćom – i to ne samo za svoju zemlju, nego i za cijelu Europsku uniju.

Tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.