„Pod Srbima se ništa neće promijeniti“
19. novembar 2018
Špigel onlajn je objavio reportažu novinara Kena Ferzeka pod naslovom: „U dolini nezadovoljnih". Ispod je ovako opisana tema: „Jedan grad i jedna dolina na jugu Srbije. Na prvi pogled: idila. Ali, ljudi ovdje hoće samo jedno – otcjepljenje i priključenje Kosovu. Neki čak govore o oružanoj borbi."
„Da, kaže Redžepi Lokman, on bi se i s oružjem u ruci borio za otcjepljenje. 'Od prije sto godina, Srbi su protiv nas', objašnjava. 'Pod njihovom vladavinom se za nas nikada neće nešto promijeniti. ' 44-godišnji vlasnik samoposluge živi u Preševu, gradiću na krajnjem jugoistoku Srbije, 30.000 stanovnika, granice sa Kosovom i Makedonijom su u vidokrugu. Ovdje, u čitavoj Preševskoj dolini, području nešto većem od površine Berlina, žive pretežno Albanci, u samom gradiću ih je 95 odsto. Među njima nema nikoga ko ne želi odvajanje od Srbije i prisajedinjenje susjednom Kosovu."
Objasnivši da se Preševska dolina u protekle tri decenije stalno vraćala u udarne vijesti jer se tamo još 1992. na „nezvaničnom referendumu" 95 odsto Albanaca izjasnilo za priključenje Kosovu, autor navodi da je srpska armija ugušila ustanak Albanaca poslije kosovskog rata.
A otkako su „predsjednici Srbije i Kosova, Aleksandar Vučić i Hašim Tači odjednom" počeli da govore o „korekciji granica", „Albanci u Preševskoj dolini su naelektrisani kao što već odavno nisu bili."
Vrativši se nakratko priči o Redžepiju Lokmanu, koji je ispričao kako ga je za vrijeme kosovskog rata, kada je bio vozač autobusa, srpski specijalci maltretirali nazivajući ga teroristom i ponekad ga i tukući („poniženja koja nije zaboravio"), autor navodi i njegove riječi da „Nema nade da ćemo se ovdje ikada osjećati kao kod kuće."
Preševo je, kako primjećuje Ferzek, mjesto u kojem „Albanci ne djeluju kao da su potlačeni": „Natpisi na službenim zgradama su dvojezični, na privatnim radnjama i reklamama uglavnom samo na albanskom. Više puta dnevno gradom odjekne glas mujezina."
Ali, „to je samo površan utisak" – „U stvarnosti je srpska država dugo zapuštala čitavu Preševsku dolinu. Infrastruktura je u jadnom stanju. Odvoženje otpada ne funkcioniše, tekuće vode ima samo na po nekoliko sati. Zvanično je polovina stanovnika nezaposlena, mnogi žive od transfera novca svojih rođaka u Njemačkoj ili Švajcarskoj (…) ali mnogi skupi automobili imaju njemačke ili švajcarske tablice".
„Masovno odseljavanje iz Preševske doline je i posljedica marginalizacije albanske manjine u Srbiji." Autor piše o nastavniku engleskog Nedžatu Agušiju, koji kaže da se u današnjim udžbenicima albanska istorija i književnost gotovo ni ne pominju. A srpske vlasti ne priznaju diplome prištinskog univerziteta, pa svršeni studenti mogu samo da „biraju između odlaska u inostranstvo ili prihvatanja loše plaćenog posla".
Gradonačelnik Preševa Šćiprim Arifi rođen je u Manhajmu, „studirao logistiku, bio uspješan preduzimač“, prije pet godina se doselio u Preševo, osnovao lokalnu stranku „Alternativa za promjene" i 2016. je izabran za gradonačelnika.
„Razmjena teritorija, korigovanje granica – to nije njegov svijet. To se osjeća u razgovoru. Da ne bi morao da se sukobi sa osjećanjem većine, Arifi je našao rafiniranu formulu: nema razmjene teritorija, već u najboljem slučaju može biti samo priključenja Kosovu čitavog područja na istočnoj granici Kosova, i to samo u otvorenom dijalogu sa svim međunarodnim organizacijama. Mala je vjerovatnoća da bi takvi uslovi bili ispunjeni – tako da je da logističara Arifija u stvarnosti zapravo jedno zakukuljeno ne."
Od nekoliko stotina Srba u gradu, autor nije našao nijednog koji bi mu dao izjavu, ali je porazgovarao i sa Vanonom Arifijem koji već osam godina radi kao aktivista ljudskih prava za različite srpske nevladine organizacije:
„Kada on šeta gradićem, mnogi ga prijateljski pozdravljaju. I podsmijevaju mu se kao idealisti kada kaže da nisu narodi ti koji treba da se međusobno svađaju, već mnogi siromašni sa malobrojnim bogatašima, a i pošteni sa korumpiranima. 'Nije u redu da ljudi kao što su predsjednici Vučić i Tači koji su pozdravljali ili podsticali ratove i napravili probleme u našem regionu, sada uzimaju sebi za pravo da nam nude korekcije granica kao rešenja'", piše u svojoj repotaži Keno Ferzek za Špigel onlajn.