1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
UmjetnostEvropa

Romski kulturni institut ERIAC: "Ambasada našeg naroda"

Keno Verseck
28. decembar 2024

Evropski romski institut za umjetnost i kulturu ERIAC, osnovan 2017, jedinstvena je institucija u svijetu – takođe zahvaljujući svojoj direktorki i suosnivačici, budimpeštanskoj istoričarki umjetnosti Timei Junghaus.

https://p.dw.com/p/4o6NG
Romi u Evropi
Romi u EvropiFoto: ERIAC

U pozorištu je potpuni mrak. Samo tanak snop svjetlosti pada na scenu. Timea Junghaus, duge smeđe kose, u crnoj večernjoj haljini predstavlja nominovane za nagradu. Troje savremenih umjetnika, troje glumaca, od kojih su dvoje i autori. Timea Junghaus kaže: „Ovom nagradom odajemo priznanje istaknutim romskim ličnostima i vodećim glasovima kulturnog romskog pokreta našeg vremena. To je romska nagrada za jednog od nas." Publika oduševljeno aplaudira.

Ovo je scena sa dodjele nagrade Tajsa u novembru 2023. u prepunom pozorištu Gorki u Berlinu. Nagrada Tajsa, nazvana po romskoj riječi za sutra, je najvažnija međunarodna kulturna nagrada od Roma za Rome. Dodjeljuje se svake dvije godine kulturnim radnicima – jednoj Romkinji ili Romu. Pokrovitelj nagrade je Evropski romski institut za umjetnost i kulturu (ERIAC), čija je direktorka Timea Junghaus.

Ona je prije deceniju bila je jedna od zagovornica osnivanje Evropskog instituta za kulturu Roma kao i ideje za nagradu Tajsa - i time je unijela malo sjaja i glamura na romsku kulturnu scenu. Veliki dio romske kulturne elite iz cijelog svijeta svaki put dolazi na dodjelu nagrade.

Smeđokosa žena sa smješkom na licu
Timea JunghausFoto: ERIAC

Odrastala u 8. okrugu

Timea Junghaus potiče kako sama kaže iz „porodice romskih selebritija“. Rođena je u Budimpešti 1975. godine. Njen otac je imao cirkus i bio je poznati bokser u Mađarskoj 1960-ih, majka je bila iz poznate budimpeštanske porodice romskih muzičara. Roditelji su se razveli ubrzo po rođenju, a Timea je odrasla sa majkom u 8. okrugu Budimpešte – u kvartu koji zovu „romski geto” i sirotinjski kvart, ali u kome postoji intenzivan kulturni život koji većina društva gotovo ne primjećuje.

Kao djevojčica i tinejdžerka, iskusila je „složen strukturalni rasizam u svim njegovim nijansama", kaže Timea Junghaus. Na primjer, nastavnik je krađu u razredu prokomentarisao riječima: Ona „iako Ciganka” nije mogla da izvrši krađu jer je dobra, savjesna učenica. Ili kroz zabranu igranja sa prijateljicom Mađaricom, čija je majka zabranila kćerki kontakt sa obrazloženjem da „Ciganke rano sazrijevaju i rano stupaju u seksualne odnose".

„Bila sam veoma dobra učenica", kaže Timea Junghaus. „Kada bih čula takve stvari, pomislia bih da nije važno šta radim i postižem, jer ću ionako uvijek biti Ciganka. I da je najbolje da takve stvari samo progutam i prihvatim.

Prvi romski paviljon na Bijenalu

Timea Junghaus je studirala istoriju umjetnosti na Univerzitetu u Budimpešti. „I za to vrijeme sam pokušavala da izbjegnem temu o svom porijeklu. To se promijenilo tek pred kraj studija. Nisam tačno znala na koju temu da napišem svoj diplomski rad. Onda me je jednog dana moja profesorka odvela u umjetničku kolekciju romskog parlamenta u Budimpešti. Nakon toga sam odlučila da napišem diplomski o modernoj umjetnosti Roma u Mađarskoj. Većina društva a i sopstvene zajednice do tada je umjetnost Roma odbacivala kao nešto marginalno, u najboljem slučaju naivno. Moderna umjetnost kod Roma, pa to ne postoji. Ali, time sam se dotakla nečeg potpuno novog."

Timea Junghaus je diplomirala na Budimpeštanskom univerzitetu Eotvos Lorand 2003. Potom je radila na romskim umjetničkim projektima i kao kustoskinja izložbi romskih umjetnika. 2007. godine, na primjer, organizovala je prvi romski paviljon na Venecijanskom bijenalu – što je bila prekretnica za Rome i njihovu umjetničku scenu. Istovremeno je radila kao istraživačica, naučnica i novinarka. Godine 2010. imenovana je u Mađarsku akademiju nauka – kao prva romska istoričarka umjetnosti u istoriji Mađarske.

Romski paviljon na Bijenalu u Veneciji
Romski paviljon na Bijenalu u VenecijiFoto: ERIAC

Ostvarenje sna

Timea Junghaus je 2014. godine bila suosnivačica inicijative poznatih romskih intelektualaca koji su vodili kampanju za osnivanje evropskog romskog kulturnog instituta i, između ostalog, tražili podršku Savjeta Evrope. Ono što je u početku izgledalo kao san postalo je stvarnost poslije tri godine: juna 2017. godine u dvorištu Ministarstva spoljnih poslova u Berlinu svečano je otvoren Evropski romski institut za umjetnost i kulturu (ERIAC).

Prvobitno nije planirala da se zaposli u ERIAC-u ili da postane čak direktorka instituta. Uostalom, radila je u prestižnoj Mađarskoj akademiji nauka. Ali, nakon razgovora sa prijateljima i kolegama aktivistima, prijavila se za rukovodeću poziciju ERIAC-a - i dobila je.

Skoro osam godina kasnije, Timea Junghaus samouvjereno kaže: „U početku smo bili samo jedna od onih mnogih malih romskih inicijativa, kojih u Evropi ima na hiljade ili desetine hiljada. Sada možemo da se mjerimo sa Gete institutom, British Council-om ili Francuskim institutom".

Posjetioci jedne izložbe u ERIAC-u u Berlinu
Posjetioci jedne izložbe u ERIAC-u u BerlinuFoto: Esra Gültekin

Mnogo više od umjetnosti

Oko 150 institucija i organizacija su članice ERIAC-a. Ali institut nije ni koordinacioni centar ni krovna organizacija romskih organizacija, već djeluje samostalno. I: Njegov rad je mnogo više od pukog promovisanja i širenja savremene romske umjetnosti. „Postali smo romska ambasada, nosilac romskog identiteta i mjesto hodočašća romskih kulturnih poslenika svih vrsta“, kaže Timea Junghaus. „Čak bih rekla da smo mi institucija koja doprinosi formiranju nacionalne svijesti kod Roma. Istovremeno, dajemo primjer u Evropi da ovaj kontinent može da uči od nas: različitosti, multikulturalnosti i višejezičnosti – sve ovo su dijelovi naše DNK. „Mi Romi, koji smo ovdje hiljadu godina, naučili smo šta je Evropa mnogo prije nego što je postojala moderna evropska ideja, te vrijednosti smo internacionalizovali, ali čini mi se da Evropa to zaboravlja."

A šta Timea Junghaus kao Romkinja lično osjeća prema Romima poslije toliko godina kulturnog rada? I poslije toliko godina kao direktorka ERIAC-a? Ona malo razmišlja a potom kaže: „ERIAC radi na promjeni, ali za to su vam potrebni saveznici. Nažalost, sve ih je manje. U mnogim evropskim društvima situacija je gora nego početkom 2000-ih. Nažalost, rasizam i anticiganstvo se šire. Sve češće čujemo: 'Šta još hoćeš, već imaš toliko?!' Ali lično se osjećam veoma privilegovano i, za razliku od mnogih drugih Roma, još uvijek imam umjetnost i kulturu i mogu da radim sa najboljim stručnjacima u ovoj oblasti koji u isto vrijeme imaju ogroman senzibilitet".

Romsko kazalište protiv klišea u Rumunjskoj

*ovaj tekst je prvobitno objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu