Spor oko turskih udžbenika u Njemačkoj

Prisega Turskoj domovini – u školama u Turskoj to se podrazumijeva. No, to trenutačno u njemačke učionice unosi nemir. „Moj cilj je štititi mlađe, poštovati starije, voljeti svoju domovinu i naciju više nego samog sebe.“ Upravo to učenici, iz doseljenih turskih obitelji, čitaju tijekom nastave na materinskom jeziku. I to svugdje tamo gdje učitelji turskog jezika koriste udžbenik „Turski jezik i turska kultura“.

Udžbenik je izdalo Ministarstvo za nacionalno obrazovanje Republike Turske u Ankari, za podučavanje turskog u inozemstvu. Turske ambasade su besplatno slale knjige učiteljima turskog jezika, uz obrazloženje da do sada nije postajala jedinstvena knjiga za podučavanje.

Provjeravanje spornih udžbenika

Za Hassana Tachkala ovo je samo izgovor: Postoji dovoljno knjiga i dobrih materijala za učenje, zato nisam htio koristiti ove knjige“, objašnjava pedagog iz Kölna, koji je u Sindikat za obrazovanje i znanost u Sjevernoj Rajni Vestfaliji, zadužen za multikulturalnu politiku. „Očito turska vlast pokušava uvesti svoje školske rituale i u Njemačkoj“, pretpostavlja Tachkala.

Do sada su se ove knjige najviše koristile u školama u Sjevernoj Rajni Vestfaliji. U ovoj njemačkoj pokrajini svaki učitelj može, uz knjige koje su predviđene nastavnim programom škole, koristi dodatni nastavni materijal. Nekoliko škola je reagiralo. Sindikat sada traži da se ove knjige zabrane. Smatra se da su one opasne, jer ugrožavaju integraciju djece iz doseljeničkih obitelji. Stoga su udžbenici sad na provjeri u Ministarstvu škole.

Pravo na tursku kulturu i turski jezik?

Tursko veleposlanstvo nije htjelo prokomentirati uzbunu oko udžbenika za Deutsche Welle. Umjesto toga, ukazali su na činjenicu da u Njemačkoj nisu dozvoljena dvojna državljanstva. „Oni koji se između 18. i 23. godine života odluče za tursko državljanstvo, nažalost, prema njemačkim zakonima, gube pravo na njemačko državljanstvo“, rekli su u veleposlanstvu. „Ako se uzme u obzir da će ovi mladi ljudi u budućnosti biti državljani Turske, onda oni naravno imaju pravo učiti kulturu i jezik.“

Pod ovim se izgleda podrazumijeva i prenošenje određenog viđenja povijesti. U trećem dijelu ove knjige stoji da su se Armenci 1915. priklonili Rusima i Englezima i da su pokušali oslabiti Osmansko carstvo. Prema tekstu u ovom udžbeniku, Armenci su se nakon Prvog svjetskog  rata, potpisivanjem sporazuma, odrekli svog teritorija. O protjerivanju i ubijanju više od 1,5 milijuna Armenaca nema ni slova.

Optužbe za lažiranje povijesti

Barbaru Christophe s Georg-Eckert instituta za istraživanje udžbenika ovo ne iznenađuje. Jer ovakvo viđenje povijesti odgovara načinu na koji se ova tema tretira i u udžbenicima u Turskoj. Čak ocjenjuje pozitivnim, što se sukob s Armencima uopće spominje, jer 90-ih godina se uopće nije spominjao u udžbenicima, objašnjava stručnjakinja za kulturu sjećanja.

Chistophe dodaje da su i udžbenici u Njemačkoj vrlo oprezni s prikazivanjem povijesti, posebno zbog nacističke prošlosti. Način, na koji su problemi u udžbenicima predstavljeni, sublimarno daje i moralno korektni odgovor. Zbog toga se učenici ne moraju sami suočavati s određenom temom, kaže Chistophe. Stručnjakinja za udžbenike pozitivnije ocjenjuje britanske udžbenike. „Oni pokušavaju prikazati povijesne dileme, kao i stvoriti razumijevanje za djelovanje osoba u određenom povijesnom trenutku. “Ovakav način ophođenja s vlastitom poviješću je dobar primjer za turske udžbenike, smatra ona.

Njemački udžbenici ne uključuju migrante

Ni po pitanju integracije, ona ne ocjenjuje pozitivno njemačke udžbenike. U okviru istraživanja se bavila temom migranata i migracija u njemačkim udžbenicima. „U knjigama se mogu naći formulacije, koje isključuju djecu s migrantskom pozadinom. Rečenice kao 'muslimani su ljudi, koji trebaju naše razumijevanje' i danas se mogu naći u udžbenicima.

Stoga se Chistophe zalaže da se tijekom rasprave oko spornih turskih udžbenika, propita i postoji li problem s integracijom u Njemačkoj. Zabranjivanje knjige bi poslalo pogrešne signale, zaključuje ona. 

Autorice: Sabine Damaschke / Svjetlana Rezo

Odgovorni urednik: Svetozar Savić