Trgovina robljem: Najmračnije poglavlje Engleske
9. novembar 2020
Između početka 16. stoljeća i 1860-ih godina 12,5 miliona afričkih muškaraca, žena i djece su kao robovi prebačeni preko Atlantika. Englezi nisu započeli transatlantsku trgovinu robovima, ali su je - prema mišljenju istoričara - doveli do perfekcije dok trgovina robovima u konačnici u Velikoj Britaniji nije bila zabranjena 1807. godine. Gradovi poput Liverpula, Bristola i Londona su zahvaljujući toj trgovini postali bogatiji, ali i cjelokupna engleska privreda je profitirala.
Tamo gdje Ian Murphy upravo stoji ranije je bilo veoma bučno. Šef Pomorskog muzeja Merseyside u Liverpoolu stoji u luci pored starih pristaništa. Danas se ovo područje ubraja u svjetsku kulturnu baštinu, i muzej i šetalište su popularni. Proteklih stoljeća ovdje je međutim utvrđeno gradsko bogatstvo. Glavnu ulogu u tome je odigrala pristanišna luka Liverpool.
Liverpool specijaliziran za trgovinu robljem
Liverpool je u drugoj polovini 18. stoljeća postao najvažnija britanska luka za transatlantsku trgovinu robovima, još prije Bristola i Londona. Istoričar William Pettigrew sa Univerziteta Lancaster grad na Merseyu je tražio i pronašao svoju nišu. "Liverpool je postao grad specijaliziran za trgovinu robljem, a postojale su i dinastije trgovaca koje su se za to specijalizirale."
Pri tome u samom gradu se nisu mogli vidjeti robovi, kaže direktor muzeja Ian Murphy. "Što se tiče Liverpoola, na dokovima se vidjela trgovina tradicionalnom robom. Robovi su bili više-manje nevidljivi dio cjelokupne trgovine."
Transatlantska trgovina robljem se odvijala u trokutu. Također su postojala tri brodska prolaza: "Na prvom prolazu je dovožena gotova roba iz Liverpoola na Zapad Afrike, na srednjem su iz Zapadne Afrike dovoženi robovi, a na posljednji su stizali brodovi na povratku iz Sjeverne Amerike sa sirovinama koje su tamo producirane", kaže Murphy.
Iz Liverpoola su brodovi natovareni oružjem, alkoholom i tekstilom kretali u pravcu Afrike. Za brodovlasnike u Liverpoolu je bilo povoljno sljedeće: Oni nisu morali, kao konkurencija u Londonu, prolaziti kroz La Manche gdje su lako mogli pasti u oko Francuzima. Ciljane luke u Africi su se s vremenom promijenile za engleske borodove. Istoričar Pettigrew kaže: "Izvorno su brojni Afrikanci dovedeni na brodove robova gdje je bila aktivna Royal African Company - u današnju Ghanu. Kada je potom trgovina robljem deregulirana pomjerena je u današnju Nigeriju, Benin i u određenoj mjeri u Senegal."
Prodano oko 150 000 robova
Royal African Company su osnovali 1660. godine kraljevska porodica i trgovci iz londonskog City-ja. Oni su posjedovali najprije monopol u Engleskoj za trgovinu robljem na zapadnoafričkoj obali i navodno su prodali u robove oko 150 000 ljudi. Edward Colston, čija je statua u junu ove godine srušena u Bristolu i bačena u lučki bazen tokom života je bio aktivni član Royal African Company i kratko vrijeme zamjenik njenog direktora. Ova kompanija je robove žigosala kao stoku kako bi označila imovinu.
Kada su robovi utovareni brodovi su kretali u pravcu kolonija na Karibima, u slučaju engleskih brodova ti ciljevi su najčešće bili Barbados i Jamaika.
Prema jednoj legendi Jamajčani su se posljednjeg dana jula 1838. godine popeli na brda kako bi gledali izlazak sunca, kaže britanski profesor istorije David Olusoga u jednom dokumentarcu BBC-ija. Jer u tom trenutku je robovlasništvo u Britanskoj imperiji konačno bilo gotovo. Trgovina robovima je bila zabranjena već 1807. godine, ali ne i samo robovlasništvo. Prema navodima Iana Murphyja nije očuvan ni jedan engleski brod na kojem su transportirani brodovi. No iz crteža i izvještaja se zna kakvi neljudski uvjeti su vladali na brodovima Europljana koji su prevozili robove, kaže istoričar Pettigrew. "Ono što nam je teško razumjeti iz perspektive 21. stoljeća je zašto su narodi koji su tvrdili da vole slobodu pravili robove od drugih. To se može pomoriti samo ako shvatite da gledano iz ugla trgovaca robljem i političara robovi nisu bili ljudi. Oni su bili objekti koje je trebalo što je efikasnije moguće odložiti. I to su odražavali uvjeti", kaže ovaj istoričar.
Stotine ljudi zbijeno pod palubom
Na brodovima, koji su prevozili robove, bilo je stotine ljudi zbijeno pod palubom. Tamo su satima ležali vezani lancima. Djelomice je prostor za robove bio širok samo 35 do 45 centimetara što ih je prisililo na to da se međusobno zbijaju. Žene su bile odijeljene od muškaraca, ali su često bile žrtve silovanja od strane članova posade. Brojni robovi nisu preživjeli plovidu koja je trajala po dva do tri mjeseca, bilo je premalo vode za piće, bolesti su bile raširene. Onaj ko je preživio plovidbu morao je u kolonijama raditi na plantažama, na kojima su se uzgajali kafa, duhan... - roba koju su onda engleski brodovi transportirali kući. Prije svega je šećer bio omiljen u Engleskoj jer se počelo piti čaj sa šećerom.
Trgovina robovima i sa njom povezana trgovina robom su potakli industrijsku revoluciju i uspon Engleske koja je postala ekonomska sila. U tom smislu je pomorska nacija enormno profitirala od trgovine robljem, ali to je najvjerojatnije i najtamnije poglavlje u njenoj istoriji.
Autor: Imke Köhler (NDR)