Turska - pradomovina kršćanstva

Süddeutsche Zeitung piše da "Tarz nije bilo koje mjesto. Ovdje je rođen apostol Pavao. Bez Tarza, znači, ne bi bilo Pavla. A bez Pavla, tako je to jednom prilikom kazao kölnski kardinal Joachim Meisner, ne bi bilo 'svjetske crkve i kršćanske Europe'. Tarz je sjećanje na ono što je to mjesto, što je Anatolija jednom bila: zemlja u kojoj je crkva postala crkvom. Pradomovina kršćana.

I tako su došli toga dana, na tom parčetu Zemlje, svi oni koji tom čovjeku Pavlu mogu zahvaliti na svojoj vjeri: protestantski svećenik, katolički svećenik, biskup Armenaca, biskup sirijskih pravoslavaca, biskup ekumenskog patrijarhata. Propovijedalo se i molilo na njemačkom, grčkom, arapskom, armenskom i aramejskom, jeziku na kojemu je navodno i sam Isus govorio. Toliko jezika i ponosnih tradicija, a ipak su ovi svećenici tu zastupali tek nešto više od 100.000 kršćana - u jednoj zemlji koja broji 72 milijuna Turaka - i župe koje još uvijek žive u nesigurnosti i moraju se nositi sa šikaniranjem."

Predstava solidarnosti s turskim kršćanima

Süddeutsche Zeitung također navodi da je posjet Tarzu predstavljao vrhunac Wulffovog višednevnog posjeta Turskoj te da je nakon svoga zalaganja za islam u Njemačkoj, predsjednik Wulff ovaj posjet svjesno proveo kao neku vrstu predstave solidarnosti s tamošnjim kršćanima. "Wulff se nakon mise obratio turskim novinarima i govorio im o muslimanskom vjeronauku za tursku djecu u Njemačkoj i o obrazovanju imama. 'Takvo što želimo da se dogodi i u Turskoj', kazao je Wulff, osvrćući se pritom na prava kršćana u Turskoj", prenosi Süddeutsche Zeitung.

U jeku cijele diskusije koja se povela nakon što je Wulff kazao da je i islam dio Njemačke, ali je ovoga tjedna kazao i da je kršćanstvo dio Turske, njemački tisak se osvrće i na samu ličnost Christiana Wulffa. Magazin SpiegelOnline piše o "predsjedniku s dva srca" i navodi da se Christian Wulff, kad je nastupio na funkciju predsjednika, mnogima činio kao promašaj i "dosadan, birokratičan i provincijalan. Nepunih četiri mjeseca kasnije, slika se potpuno izmijenila; čak i oporba hvali ovoga poglavara države iz redova demokršćana (CDU)."

Wulff nije više "čiko koji samo maše"

Što se dogodilo? - pita u svome članku SpiegelOnline i daje sljedeći odgovor:

"Predsjednik je rekao dvije odlučujuće rečenice. Prva je bila: Kršćanstvo i židovstvo su nedvosmisleno dio Njemačke, ali, u međuvremenu, i islam. Drugu rečenicu je Wulff kazao ovaj tjedan pri svom posjetu Turskoj u Ankari: 'Kršćanstvo je nedvojbeno dio Turske'. To su dvije rečenice koje idu jedna uz drugu. 'Hvala gospodine predsjedniče', pisalo je na naslovnici berlinskog tageszeitunga (taz), koji ga otad naziva saveznim opunomoćenikom za integraciju. List Bild je komentirao da predsjednik sada ipak nije tek 'čiko koji samo maše'.

Nakon nijemih godina Horsta Köhlera, Nijemci ponovno imaju jednog predsjednika, koji značajno utječe na debate u ovoj zemlji", komentira SpiegelOnline.

Autorica: Marina Martinović

Odgovorni urednik: A. Slanjankić