1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ubistvo novinara potreslo Ukrajinu

Roman Goncharenko21. juli 2016

Ruski novinar i kritičar Kremlja, koji je živio u Kijevu, Pavel Šeremet poginuo je u eksploziji automobila bombe. Još uvijek se ne zna da li je napad bio usmjeren isključivo protiv njega.

https://p.dw.com/p/1JT94
Foto: picture-alliance/AP Photo/S. Chuzavkov

Automobil bomba je eksplodirao na raskrsnici u srcu Kijeva, nedaleko od njemačke ambasade. Pavel Šeremet je bio na putu prema kancelariji kada je u 7:45 po lokalnom vremenu eksplodirao njegov automobil. Jedan prolaznik je pokušao spasiti 44 godišnjeg novinara. Međutim, Šeremet je zbog teških povreda preminuo na licu mjesta.

U Ukrajini do sada još nikada nije novinar ubijen automobilom bombom. Ubistvom nisu samo ogorčene i šokirane njegove kolege, nego i građani i mnogi političari. Reakcije u kojim se izražava zabrinutost se čuju i iz inostranstva. Dunja Mijatović, predstavnica OSCE-a, zadužena za slobode medija, pozvala je da se okolnosti ubistva istraže što je moguće prije. Slično se izjasnio i Christoph Dreyer iz organizacije „Reporteri bez granica“. „Bitno je da ukrajinske vlasti sada slučaj istraže brzo, temeljno i nezavisno. To u prošlosti, nažalost, nije uvijek bio slučaj“, izjavio je Dreyer za DW.

Ruski državljanin Šeremet je nekoliko godina živio u Ukrajini. Njegovo ime je poznato široj javnosti. Za internet novine „Ukrajinska pravda“ je pisao blog, vodio je radijsku emisiju i bio rado viđen gost u političkim emisijama. Njegovi nastupi su bili smisleni, nije se bavio skandalima, a u posljednje vrijeme se više bavio menadžerskim poslovima i obukom novinara. Njegove kolege traže odgovor na pitanje: zašto je baš on morao biti žrtva brutalnog napada? Možda se odgovor krije u njegovoj prošlosti.

Lukašenkov kritičar

Šeremet, rođen 1971. godine u Minsku, karijeru je počeo kao glavni i odgovorni urednik u jednom magazinu koji se bavio ekonomskim temama. Slavu je stekao 90-ih godina radeći kao dopisnik državne ruske televizije ORT. 1997. godine su ga bjeloruske vlasti uhapsile na snimanju na granici Bjelorusije i Litvanije. Kasnije je osuđen na dvogodišnju uslovnu kaznu zbog ilegalnog prelaska granice. U istražnom zatvoru je proveo tri mjeseca.

Pavel Šeremet je rusku aneksiju Krima nazvao "krvavom pustolovinom"
Pavel Šeremet je rusku aneksiju Krima nazvao "krvavom pustolovinom"Foto: picture-alliance/dpa/A. Filippov

Šeremet se smatra kritičarem autoritarnog bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka. Osnovao je portal „Bjeloruski partizan“ koji je kritički nastrojen prema vladi. Bjeloruski opozicioni političar, Pavel Snavec, u svom blogu za ovaj portal je u srijedu napisao da postoji mogućnost da je za Šeremetovo ubistvo odgovorna bjeloruska tajna služba. Pozadina cijelog slučaja su njegove ranije kritike na račun Lukašenka.

Zbog kritika na račun Kremlja nepoželjan u programu ruskih televizija

Nakon presude Šeremet više nije mogao raditi u Bjelorusiji. Angažovao se za ruske televizije, među kojima je i veoma uticajni državni „Prvi kanal“ na kojem je bio glavni i odgovorni urednik i veoma popularan voditelj. Televiziju je napustio 2008. godine. Šeremet je takvu odluku obrazložio pritiskom koji je na njega vršen zbog kritika na račun Kremlja i upozorenja da Rusija ide putem Bjelorusije u pravcu autoritarizma.

Šremet je 2013. godine bio voditelj političke emisije emitovane na novoosnovanoj ruskoj televiziji OTR koja se pozicionirala kao javno-pravni kanal koji nije blizak državi. Već 2014. kada je Šeremet kritikovao aneksiju Krima, televizija se našla na meti kritika. „Smatram da je aneksija Krima i podrška separatista na istoku Ukrajine krvava pustolovina i fatalna greška ruske politike“, napisao je Šeremet na Facebooku i najavio svoj odlazak iz te televizije.

Da li je cilj bila druga novinarka?

Čak i nakon konačnog preseljenja u Kijev Šeremet nije prestajao kritikovati Rusiju. „Putinov cilj je osvajanje cijele Ukrajine“, izjavljivao je Šeremet u mnogim ukrajinskim televizijskim emisijama. U svom blogu za „Ukrajinsku pravdu“ je upozorio na otvoreni veliki rat između Rusije i Ukrajine. Posmatrači u Kijevu su isticali da bi ga takve izjave mogle skupo koštati. Šeremet je bio prijatelj sa ruskim opozicionim političarem Borisom Njemcovim koji je ubijen prošle godine.

Policija ne isključuje mogućnost da je Šeremet slučajno ubijen i da je napad ustvari bio usmjeren na njegovu suprugu Olenu Prutulu. Ona je suosnivač i donedavno je bila glavna i odgovorna urednica „Ukrajinske pravde“. Automobilom je u trenutku eksplozije upravljao Šeremet.

Šeremetova smrt kod Prutule budi sjećanje na jedno drugo brizantno ubistvo novinara. U Septembru 2000. godine je u Kijevu policija uhapsila i ubila novinara Georgija Gongadsea koji je također kitikovao vladu. On je zajedno sa Putulovom osnovao „Ukrajinsku pravdu“. Nakon Šeremetovog ubistva je vlada Prutulovoj ponudila zaštitu.

Napadi na novinare u prvoj deceniji ukrajinske nezavisnosti nisu bili rijetkost. Neki su kidnapovani i zastrašivani, neki čak i ubijeni. Nakon toga je jedan dugi vremenski period sve bilo mirno. Nakon aneksije Krima i izbijanja rata na istoku Ukrajine su novinari ponovo u opasnosti. Posljednji ubijeni novinar je proruski publicista Oles Busina. Ubijen je u Kijevu u aprilu prošle godine.