"Uvijek ću biti više Bosanka nego Njemica"

Kultno berlinsko pozorište „Vaganten Bühne" u blizini čuvenog kolodvora ZOO i Crkve sjećanja je za Senitu Huskić njen „berlinski glumački domicil“. Mlada glumica tu ima redovan angažman u različitim pozorišnim komadima, no poznata je prije svega kao autorica i glumica predstave „Sarajevska leteća jaja“, koja je već treću godinu na repertoaru Vaganten Bühne. Senita je 2022. godine za ovaj projekat od vodećeg njemačkog časopisa za pozorište „Theater heute“ bila nominovana za nagradu najbolji autor mlađe generacije. Njeni roditelji su na početku rata u BiH  kao izbjeglice došli u Hamburg, gdje je i rođena 1994. godine.

„Moj otac je porijeklom iz Zenice a majka iz Donjeg Vakufa. Njih dvoje su najprije živjeli u Zenici. Tamo je rođena moja sestra. Kad je počeo rat, odlučili su da napuste Bosnu i na jedvite jade i nakon brojnih peripetija su uspjeli doći do Hamburga, gdje je već živio očev amidža. Oni i dan danas žive u Hamburgu a ja sam nakon mature došla u Berlin. Tu sam studirala glumu i dobila prve glumačke angažmane“, priča Senita za DW.

Predstava nastala zahvaljujući koroni

Senita Huskić se godinama bavila mišlju da napravi predstavu o svom životu između dviju različitih kultura te o svojim sjećanjima na odlaske kod rodbine u Zenicu i Sarajevo:

„Da, dugo sam to željela, no nikad nisam imala dovoljno vremena da to i realizujem. A onda je došla korona, jako teško vrijeme i za nas glumce. Sjedila sam mahom kući, bez posla. To je bila prilika da budem češće u Hamburgu kod roditelja. Pričala sam s njima o njihovim sjećanjima, o ratu u BiH i sve to tajno bilježila.

U našoj porodici se o svemu pričalo, samo ne o onome što se dešavalo u ratu. Uz to sam čitala sve moguće knjige o tom vremenu, gledala filmove. Strašna dešavanja u Sarajevu, Srebrenici, Foči, iz perspektive djeteta, su jedan dio predstave. Drugi je onaj o mojim sjećanjima na odrastanje između Njemačke i Bosne, recimo naša putovanja autom svake godine kod rodbine. Ocu je bilo bilo jako važno da idemo autom, a mi kćerke smo željele da letimo avionom ili da godišnje odmore provedemo u nekom hotelu na moru a ne u malim stanovima naših rođaka u Bosni“, objašnjava Senita.

Sarajevska leteća jaja

 Iz svih tih zapisa je nastao predložak za pozorišni komad  „Sarajevska leteća jaja“. Zašto ovaj naslov? „Pa zato što smo moja sestra i ja kao djeca najviše voljele da sa balkona naše rodbine, kod koje smo stanovale, gađamo prolaznike jajima. To nam je bilo jako zabavno, drugima naravno nije“.

Senita Huskić, uz pomoć rediteljice Vaganten Bühne Fabienne Dür, osmišljava predstavu u kojoj glumi samu sebe, a njena kolegica Natalie Mukherjee preuzima uloge njene majke i sestre. No,ovo je komad i o njenom odrastanju u Njemačkoj kao djeteta migrantskog porijekla, o pitanju domovine, identiteta.

 „Kad mi je Senita ponudila da glumim s njom, bila sam jako počastvovana. Ono što je napisala je bilo toliko hrabro, toliko intimno, toliko jako. Kroz ovu ulogu smo se i sprijateljile“, priča Natalie Mukherjee.

Ona sama je kroz predstavu, dodaje, mnogo toga naučila o BiH i preporučuje je svima koji žele više saznati oonome što se dešavala u BiH, ali i o problemima  mladih migrantskog porijekla u Njemačkoj. „Ja sam polu-Njemica, polu-Indijka. Znam iz svog iskustva šta znači to traženje sopstvenog identiteta".

U Njemačkoj Bosanka , u Bosni Njemica 

Senita Huskić voli Njemačku. Tu je rođena i odrasla, tu živi i radi, tu su joj prijatelji, kaže. No, svakodnevno se susreće sa suptilnim predrasudama prema ljudima koji imaju strano porijeklo: „Kad izgovorim svoje ime, često čujem isto pitanje, kako tako dobro govorim njemački ili kad ću se vratiti u svoju ´pravu domovinu´. Znam da to nije uvijek sa lošim namjerama, no kada ti često to neko daje do znanja da ne pripadaš ovdje... U Bosni je obrnuto, tamo me smatraju Njemicom“.

A šta ona sama misli, gdje više pripada? „Mislim da sam ipak više Bosanka.“ Senita Huskić bi se jako radovala kada bi sa „Sarajevskim letećim jajima“ mogla nastupiti u nekom od bh.-pozorišta, najradije u Sarajevu. Tamošnja publika ju je mogla prije nekoliko godina vidjeti u kratkom  filmu „Mliječni zub“, prikazanom u okviru Sarajevskog filmskog festivala. No, pozorišne daske bi bile nešto sasvim drugo.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu