Štajnmajer raspustio njemački parlament i raspisao izbore

To je odluka o novom političkom početku Njemačke: savezni predsjednik Frank Valter-Štajnmajer raspustio je Bundestag na zahtjev kancelara Olafa Šolca (SPD). Kao što se i očekivalo, Štajnmajer je nove izbore raspisao za 23. februar, kako su se to ranije dogovorili lideri poslaničkih grupa Socijaldemokrata (SPD) i Demohrišćana (CDU/CSU).

„U teškim vremenima kao što su ova sada, za stabilnost je potrebna vlada sposobna da djeluje i pouzdana većina u parlamentu“, rekao je Štajnmajer u Berlinu. „Zato sam uvjeren da su novi izbori pravi put za dobrobit naše zemlje.“

Šolc namjerno tražio glasanje o nepovjerenju

Šolc je zatražio glasanje o povjerenju Bundestagu 16. decembra nakon što se takozvana „semaforska koalicija“ koju čine SPD, Zeleni i Liberali (FDP) raspala u novembru, poslije tri godine na vlasti. Šolc nije dobio većinu u parlamentu – a on je to tako i želio. Za Šolcovu manjinsku vladu (SPD iZeleni) glasalo je tada 207 poslanika, protiv je bilo 394, a uzdržanih 116. Kao što se i očekivalo, kancelaru je nedostajala većina od najmanje 367 glasova.

Poslije izglasavanja nepovjerenja, Šolc je zatražio od predsjednika države Frank-Valtera Štajnmajera da raspusti parlament. Predsjednik je za taj potez imao zakonski rok od 21 dan. Štajnmajer je još prije nekoliko nedjelja naznačio da je saglasan s tim, kao i sa terminom vanrednih parlamentarnih izbora koji su dogovorili SPD, Zeleni i opozicioni Demohrišćani (CDU/CSU): 23. februara 2025.

Njemačka je dijelom politički paralizovana

Od raskida „semaforske koalicije“, Njemačka je po važnim pitanjima u velikoj mjeri politički blokirana. Odlazak FDP-a iz vlade doveo je do toga da Šolc vodi vladu SPD-a i Zelenih koja nema većinu u Bundestagu. Bez podrške opozicije, ona više ništa nije mogla da postigne, a pritom postoji hitna potreba za djelovanjem – na primjer kada je riječ o podršci Ukrajini, koju je napala Rusija, kada je riječ o lošoj ekonomskoj situaciji u zemlji, ali i migracionoj politici. Zato je Šolcu cilj da se održe izbori.

Inače se parlamentarni izbori u Njemačkoj održavaju svake četiri godine, ali u posebnim, kriznim situacijama, prije svega onda kada kancelar u parlamentu izgubi većinsku podršku, raspisuju se prijevremni izbori.

U Njemačkoj se to dešava izuzetno rijetko. Ipak, takvi vanredni izbori mogu da budu demokratsko sredstvo ponovnog uspostavljanja legitimiteta i sposobnosti djelovanja vlade. Međutim, pretpostavka za raspisivanje takvih izbora je pristanak više ustavnih organa, prije svega predsjednika države.

Vanredni izbori samo u dva slučaja mogući

Prema njemačkom Ustavu parlament ne može sam da odluči da se raspišu novi izbori. Ni kancelar ne može da donese takvu odluku. Umjesto toga, prijevremeno raspuštanje parlamenta Ustav predviđa u dva slučaja. Kada kancelar poslije izbora nije u stanju da dobije apsolutnu većinu – dakle, jedan glas više od polovine poslanika – onda predsjednik države može da raspusti Bundestag. To se do sada u istoriji Savezne Republike Njemačke još nije desilo.

U drugom slučaju, kancelar postavlja Bundestagu pitanje o povjerenju. To mu omogućava da preispita da li još uvijek raspolaže sa neophodnom podrškom većine poslanika. Ako mu većina izglasa nepovjerenje, onda predsjednik države na prijedlog kancelara može da raspusti Bundestag u roku od tri nedjelje. Postoji i mogućnost da kancelar da ostavku ili da formira manjinsku vladu. Ali, ako izabere da predsjedniku države predloži raspuštanje parlamenta, onda predsjednik mora da donese odluku u predviđenom roku.

Istorija vanrednih izbora u Njemačkoj

Čim se raspusti parlament, novi izbori moraju da budu zakazani u roku od 60 dana. Organizuju se potpuno isto kao i redovni izbori. Za sprovođenje su nadležni Savezno izborno rukovodstvo i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Birači imaju dva glasa, jedan za direktnog kandidata, a drugi za pokrajinsku listu neke partije.

Do sada su vanredni izbori u Saveznoj Republici Njemačkoj raspisani tri puta i to: 1972, 1983. i 2005.

Vili Brant – zbog svoje „politike prema Istoku"

Socijaldemokratski kancelar Vili Brant je 1972. dosljedno sprovodio politiku razumijevanja i pomirenja prema istočnom, socijalističkom lageru. To je nailazilo na veliki otpor u samoj Zapadnoj Njemačkoj, ali i u koalicionoj vladi Socijaldemokrata i Liberala. Brantova vlada spala je na podršku 248 poslaničkih glasova, a demohrišćanska opozicija imala je isto toliko.

Takva situacija paralizovala je vladu. Kancelar Brant je 24. juna 1972. izjavio da „građani imaju pravo na to da se u zakonodavstvu ne dešava zastoj“. Dodao je da raste opasnost od toga da „opozicija odbije konstruktivnu saradnju – zato saopštavam da želimo vanredne izbore“.

Da bi to ostvario, Brant je morao da postavi pitanje o povjerenju i da namjerno izazove izglasavanje nepovjerenja. Zbog toga su ga žestoko kritikovali, između ostalog i sudije Ustavnog suda, koji su iznosili mišljenje da kancelarovo postavljanje pitanja o povjerenju s namerom da se izgubi većina i raspišu vanredni izbori nije u duhu Ustava. Brant se nije pokolebao i Bundestag mu je izglasao nepovjerenje 20. septembra 1972. Na vanrednim izborima 19. novembra 1972. Brant je trijumfovao. Socijaldemokrate su imali istorijski najbolji rezultat sa 45,8 odsto glasova. Izlaznost je bila čak 91,1 odsto, što je najbolji rezultat u istoriji Savezne Republike Njemačke.

Kol dodatno pribavlja legitimitet vladi

Drugi put su vanredni izbori raspisani 1983. Demohrišćanski kancelar Helmut Kol je 1982. izabran tako što su Liberali, koji su do tada vladali sa Socijaldemokratama, promijenili stranu i zajedno sa Demohrišćanima izglasali nepovjerenje socijaldemokratskom kancelaru Helmutu Šmitu.

Međutim, pošto je nova koalicija nastala u parlamentu, a ne na osnovu izbora, Helmut Kol je 17. decembra sračunato doveo do glasanja o povjerenju, te izglasavanja nepov1jerenja – što je značilo vanredne izbore. Tada je rekao: „Omogućio sam put do vanrednih izbora da bih stabilizovao vladu i dobio jasnu većinu u Bundestagu.“

Nekoliko poslanika je protiv takvog postupka podnijelo tužbu Ustavnom sudu. Sudije su vijećale 41 dan i donijele odluku da je Kolov put do vanrednih izbora legitiman, ali su u isto vrijeme naglasile da on može da se koristi samo u „pravoj" krizi. Na vanrednim parlamentarnim izborima 6. marta 1983. Helmut Kol je pobijedio s jasnom većinom je potvrđen kao kancelar.

Prijevremeni izbori zbog sporne reforme – Šreder se preračunao

Za treće prijevremene izbore 2005. odgovoran je tadašnji socijaldemokratski kancelar Gerhard Šreder, koji je vladao u koaliciji sa Zelenima. Njegova partija izgubila je niz pokrajinskih izbora, a podrška u Bundestagu bila je ugrožena, posebno zbog reformskog paketa „Agenda 2010“. Te reforme drastično su promijenile socijalni sistem i tržište rada. Šreder je jula 2005. smišljeno postavio pitanje o povjerenju da bi mu bilo izglasano nepovjerenje i tako je inicirao vanredne izbore.

„Čvrsto vjerujem u to da većina Nijemaca želi da nastavim ovim putem, ali samo uz pomoć novih izbora mogu da raščistim stvari“, objasnio je Šreder. Njegova računica je, međutim, bila pogrešna. Na vanrednim parlamentarnim izborima 18. septembra 2005. tesnim rezultatom pobijedili su njemački Demohrišćani koje je predvodila Angela Merkel. Ona je u koaliciji sa Socijademokratama dobila kancelarsku poziciju. To je bio početak njene šesnaestogodišnje vladavine.

*ovaj članak je aktuelizovan i najprije objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu