Društvena skulptura na četiri kotača
13. rujna 2009Ta „socijalna plastika“, kako ju je nazivao Beuys, jedan od svojih oblika poprimila je u formi Omnibusa – autobusa na kat koji već 22 godine putuje Europom promičući Beuysove ideje o „proširenom pojmu umjetnosti“ i nužnosti izravne demokracije.
Put prema kolijevci demokracije
Omnibus je upravo na putovanju dugom 8 tisuća kilometara – tijekom 2 i pol mjeseca obilazi gradove Jugoistočne Europe i na poziv atenskog Goethe Instituta putuje prema kolijevci demokracije Grčkoj.
U Zagrebu, gdje se Omnibus zaustavio ovih dana, kao jedna od postaja – nimalo slučajno – odabran je Filozofski fakultet, gdje je upravo izravna demokracija bila nedavno primijenjena pri blokiranju nastave zbog borbe za besplatno školovanje.
Sve zainteresirane za razmjenu ideja i mišljenja u Omnibusu dočekuje razgovorljiva posada koju predvodi Werner Küppers, koji je za volanom tog putujućeg mjesta susreta već 9 godina. Za Wernera to nije posao nego poziv i poslanje, u Omnibusu živi 9 mjeseci godišnje i odgovoran je da ta mala zajednica što ugodnije živi:
„Živeći u Omnibusu shvatio sam da je samo vozilo jedno skupno umjetničko djelo i da ga ljudi doživljavaju na taj način,“ entuzijastično objašnjava Werner koji je ponosan što svojim prolaskom Omnibus širi ideju svakog čovjeka kao umjetnika i potiče ljude da počnu razmišljati na taj način: „Što se zapravo podrazumijeva pod pojmom demokracije? Sam izlazak na izbore to nipošto nije,“ kaže Werner za kojega je izravno samoodlučivanje kroz referendume i građanske inicijative „pjesma naroda“.
Beuysov učenik na turneji
Omnibus na turneji prati i umjetnik Johannes Stüttgen, Beuysov učenik i idejni začetnik projekta, koji smatra da je pojam demokracija danas korumpiran, te da je sve teže raskrinkati lažne demokratske sustave:
„Teže je zato što se sistemi zatvaraju da bi mogli zadržati moć, no svatko od nas sve više osjeća sazrijevanje ideje o novom definiranju demokracije - ljudi to nose u srcu i sada se iz osjećaja to mora prenijeti u način razmišljanja,“ kaže Stüttgen koji s ljudima o tim temama razgovara već 40 godina.
Sa studentima Filozofskog fakulteta družila se i Omnibusova tour-menadžerica Maxie Zurmühlen, koja se raspitivala o tome što misle koliko mogu utjecati na sustav: „Uglavnom su mi odgovarali da ne mogu puno učiniti, no takva stajališta prevladavaju i drugdje – političke elite vladaju i donose odluke, a komunikacije s građanima je premalo,“ komentira Maxie. Njezin kolega i suputnik, umjetnik i likovni pedagog Karl-Heinz Tritschler zatvorenost društva i njegovu varljivu demokratičnost potkrepljuje osobnom pričom:
„10 sam godina radio kao učitelj u srednjim školama i shvatio sam da u školama nedostaje demokracije, dok nam istovremeno vlada govori da su upravo škole temelj obrazovanja ljudi koji mogu slobodno razmišljati. Zato sam počeo i praktično provoditi takvu politiku. Program nastave je, naime, nametnut, i ti mladi ljudi ne mogu odlučivati što žele učiti. U razgovoru s učenicima shvatio sam da ništa ne znaju o pojmu demokracije. Nakon što sam naišao na projekt Omnibusa i Beuysove ideje, odlučio to prenijeti u predavaonicu što je uzrokovalo probleme i na kraju sam dobio otkaz uz obrazloženje da to što radim nije dopušteno.“
Omnibus za izravnu demokraciju
Promičući izravnu demokraciju te donošenje zakona koji olakšavaju provođenje referenduma i plebiscita, Omnibus na svoja putovanja nosi brošure, knjige i video materijale, a svojom gostima poklanjaju teglice posebnog meda:
„Prvi Omnibus, koji je bio korišten do 1994., danas je umjetnički izložak u kojem se čuva više od milijun potpisa za svenarodno glasovanje, a u njemu živi i sedam pčelinjih zajednica koje proizvode ovaj med,“ objašnjava dobri duh Omnibusa Werner Küppers poručujući da je ta slatka gusta tekućina metafora super-organizma jer Beuys je upravo pčele koristio kao primjer „socijalne plastike“ - zajedništva i sume ljudskog djelovanja:
„Zajednica je uvijek puno više od pukog zbroja pojedinaca,“ zaključuje Werner Küppers, spremajući se na put prema sljedećem odredištu – Sarajevu.
Autor: Vid Mesarić, Zagreb
Odg. ur.: S. Matić