Kada će država prestati davati ogromne svote crkvama?

Svake godine veliki iznosi pritječu dvjema velikim kršćanskim crkvama u Njemačkoj, katoličkoj i protestantskoj. Samo su prošle godine od države dobile više od pola milijarde eura, sredstava od poreza ubranih od vjernika i oni koji to nisu. Da bude jasno: ovdje se ne radi o crkvenom porezu koji država ubire od deklariranih vjernika (i onih koji su se zabunom našli u ovoj grupi) i prosljeđuje ih crkvi.

Da bi se razumjelo zašto godišnje više od 600 milijuna eura ekstra odlazi crkvama, moramo se vratiti više od dva stoljeća unatrag. Tijekom Napoleonove okupacije Njemačke početkom 19. stoljeća odlučeno je dalekosežno odvajanje crkve od države.

Tijekom likvidacije "Svetog Rimskog Carstva Njemačke Nacije" crkve su uglavnom bile razvlaštene, samostani i druge crkvene ustanove zatvorene su ili su postali vlasništvo njemačkih država. To je posebnim dokumentom prilično kompliciranog naziva („Reichsdeputationshauptschluss") utvrđeno 1803.

S obzirom na to da su crkve morale predati novac i zemlju lokalnim veleposjednicima (mahom plemstvu), ovi su se zauzvrat obvezali plaćati svećenike i druge troškove crkava. Sve do danas savezne države, kao pravne nasljednice plemstva, isplaćuju tu naknadu.

Prekid isplata je odlučen prije više od 100 godina

Zapravo je već prije podosta vremena odlučeno da te isplate prestanu. Već 1919. Weimarski ustav propisuje da stalne isplate trebaju okončati jednokratnom isplatom. Trideset godina kasnije, Temeljni zakon (Ustav SR Njemačke) usvojio je ovu odluku. Ipak, isplate se nastavljaju svake godine i one se stalno povećavaju: s oko 23 milijuna eura 1949. godine na preko 602 milijuna eura prošle godine.

„Savezne pokrajine su zapravo prilično zadovoljne situacijom jer se time odgađa plaćanje konačne obračunske svote", kaže odvjetnik Hans Michael Heinig. S druge strane crkve su prilično zadovoljne jer su državne isplate tekle redovito. Naravno, cijela ta praksa nije bila financijski održiva, jer, kako kaže Hening, „kompletni transfer smo mogli platiti već odavno", kaže stručnjak za crkveno pravo koji predaje javno pravo na Sveučilištu u Göttingenu.

No, aktualna savezna vlada želi ukinuti ove državne beneficije, na što se obvezala koalicijskim sporazumom. Na početku izbornog razdoblja u Saveznom ministarstvu unutarnjih poslova osnovana je radna skupina u kojoj su zajedno raspravljali savezna vlada, pokrajine i crkve. Još ove godine žele usuglasiti ključne točke temeljne uredbe. Glavno pitanje hoće li doći do isplate konačne jednokratne naknade za oduzetu imovinu i kolika bi ona u tom slučaju trebala biti. Treba donijeti i konačno rješenje o tome koliko dugo će se nastaviti isplaćivati ​​godišnja državna davanja.

Naknada za oduzetu imovinu: u pitanju su ogromne svote

Pritom se radi se o velikom novcu, kako sugerira nacrt zakona koji su 2020. godine Bundestagu predstavile tadašnje oporbene stranke FDP, Zeleni i Ljevica. U ovom prijedlogu zakona predložena je jednokratna zamjenska isplata 18,6 puta veća od sadašnjih godišnjih naknada, što bi odgovaralo iznosu od oko 11 milijardi eura. Savezne pokrajine trebale su crkvama isplatiti ovu svotu u roku od 20 godina. Osim toga, morale bi nastaviti plaćati prethodne godišnje isplate još daljnjih 20 godina.

Münsterski ustavni pravnik Bodo Pieroth smatra da je to previše novca. On je mišljenja da su stoljećima isplaćene odštete crkvama daleko premašile vrijednost nekadašnje oduzete crkvene imovine i citira pritom jedno vještačenje. Prema tom vještačenju, uz pretpostavku godišnje kamatne stope od tri posto, crkve su u posljednjih 100 godina dobile 194 puta više od vrijednosti koja je izvorno oduzeta. Uz pet posto kamata, taj iznos je veći čak 603 puta.

Heinig se ne slaže s ovom računicom: "Crkvama je oduzeta imovina kojom su zapravo mogle ostvarivati profit. Umjesto tih profita sada uskače država." Naravno, treba uzeti u obzir i inflaciju. „Ako dugo živim u kući kao podstanar, a zatim poželim kupiti tu istu kuću, naravno da ne dobivam kompenzaciju do tada plaćene stanarine", uspoređuje Henig.

Može li crkva bez tog novca?

Za crkve u Njemačkoj državna davanja čine samo mali dio prihoda. Samo kroz crkvene poreze prošle godine dvije crkve su zajedno dobile gotovo 13 milijardi eura.Osim toga su tu još i prihodi od imovine, ali točnih podataka o iznosima nema. Kao vlasnici šuma, zemljišta, nekretnina i poduzeća kao što su izdavačke kuće, pivovare, banke, osiguravajuća društva i holdinzi, crkve su zapravo ogromni koncerni.

"Obje crkve ostvaruju procijenjeni promet od 150 milijardi eura, ako se sve zbroji”, kaže publicist Carsten Frerk koji se godinama bavi ovom temom. No, financijska situacija je vrlo netransparentna, dijelom i zbog toga što se prodaja odvija preko 50.000 pravnih osoba. Prema procjenama, ukupna imovina dviju crkava prelazi vrijednost od 300 milijardi eura.

Prema Frerku, crkvene ustanove poput vrtića, staračkih domova ili bolnica ne bi bile ugrožene ako bi se državne dotacije ukinule. "Godišnje dotacije za oduzete nekretnine nemaju nikakve veze sa socijalnim radom crkava. Caritas, Diakonie i ostale organizacije se financiraju s najviše dva posto sredstvima iz tog izvora",  kaže Frerk. Država ionako snosi glavni teret nastalih troškova u ovom sektoru, ali iz drugih izvora. To je osigurano načelom supsidijarnosti prema kojem država prenosi zadaće na institucije civilnog društva.

Hoće li isplate sada okončati?

„Nevolja je od samog početka bila u tome što država nije imala čvrsti rok provedbe do kada se ta odšteta morala dogoditi", kaže stručnjak za kanonsko pravo Heinig. Savezni ustavni sud ne može uskočiti i prisiliti zakonodavno tijelo na djelovanje. Osim toga, savezna vlada nema što politički dobiti. Ili će se zamjeriti crkvama ili saveznim pokrajinama.

Najveći apsurd je u tome što već i sada samo polovica njemačkog stanovništva pripada jednoj od dviju crkava. Procjenjuje se da će one do 2060. izgubiti polovicu preostalih pripadnika. S obzirom na nerazumijevanje stanovništva za povijesna plaćanja koja su trebala biti ukinuta prije 100 godina, krajnje je vrijeme da se nađe rješenje, kaže Heinig. Druge zemlje, poput Češke, su to već odavno učinile. 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu