Skretanje pažnje

„Ne ubijaj glasnika", kaže poslovica koja je opet aktualna u vezi s ponovo rasplamsanom debatom o priznanju neovisnosti Kosova. Što se dogodilo? Bošnjački predstavnik u Predsjedništvu BiH Bakir Izetbegović je u intervjuu za DW rekao kako se nada da će Bosna i Hercegovina priznati Kosovo. To je u susjednoj zemlji Srbiji – za divno čudo – izazvalo negodovanje.

Pritom je u stvari svima moralo biti jasno da Izetbegović, kao šef najveće bošnjačke stranke SDA, zastupa priznavanje Kosova. Isto kao što je jasno da je šef najveće stranke bosanskih Srba SNSD Milorad Dodik protiv tog priznanja. U Bosni i Hercegovini spada u svakodnevicu da se imaju različita mišljenja i to u suštini nije ni novo, ni iznenađujuće, niti problematično. Razlog za ljutnju trebalo bi tražiti u tome što se čovjek rado ljuti, kako bi se zbili redovi iza njega. I kako bi senzibilizirao ljude.

Politička kalkulacija

Kada bi se zaista radilo o bosanskim građanima, naravno da bi u njihovom interesu bilo priznavanje Kosova. Naime, državljani BiH zbog nepriznavanja Kosova ne mogu tamo putovati, osim ako ne prođu kroz kompliciranu i skupu proceduru za dobivanje vize. To je šteta, jer se upravo na Kosovu nalaze prelijepi srpski pravoslavni manastiri koje bosanski državljani ne mogu posjetiti. U stvari, trebalo bi u interesu nacionalno orijentiranih Srba biti da se to omogući. Osim toga, ako BiH prizna Kosovo to bi dovelo do dalje normalizacije i poboljšanja odnosa na Balkanu.

Tu se može pronaći i razlog političke kalkulacije za ljutnju: predstoji nova runda dijaloga Srbije i Kosova. Uoči početka, obje strane se žele „naoružati" kako bi imale što jaču pregovaračku poziciju – recimo, predsjednik Srbije Vučić. A Izetbegović s tim nema ništa. Jedini razlog zbog kojeg ponekog uzbuđuju Izetbegovićeve izjave je taj što su oni drugačijeg mišljenja.