Kršćani u Siriji se plaše za svoju sigurnost

Adventska misa u katoličkoj crkvi Sv.Terezije u središtu sirijske prijestolnice Damaska. U velikoj crkvi okupilo se jedva desetak vjernika koji zajedno mole Očenaš na arapskom. Riječi "izbavi nas od zla" ovih dana izgovaraju posebno naglašeno. Mnogi kršćani u Siriji osjećaju se nesigurno i ne znaju što za njih znači pad dugogodišnjeg diktatora Bašara al-Asada. Novi vladari zemlje su islamisti.

Vjernica Ruvaida nakon mise izražava zabrinutost: "Svi su zabrinuti, svi. Osjetiš promjene u susjedstvu, u zajednici. Ne znamo što će se još dogoditi."

"Trudimo se živjeti normalno koliko god možemo"

Militantni islamisti i naoružani bradati muškarci odjednom su postali uobičajen prizor na ulicama Damaska. Ruvaida naglašava da su kršćani, muslimani i druge manjine ovdje nekoć živjeli u miru, vrata do vrata. No hoće li to biti moguće pod novim vlastima?

Božić je ove godine potpuno drugačiji. "Pripremamo sve, kitimo bor, postavljamo jaslice, pečemo kolače. Trudimo se živjeti normalno koliko god možemo. I nadamo se da ćemo unatoč promjenama moći ići u crkvu – jer crkva je naš drugi dom. Ako nam to uzmu, uzet će nam sve."

Plaše li se kršćani novih vlastodržaca u Siriji? Maher, mršavi mladić koji stalno moli krunicu, kima glavom. Daje nam znak da isključimo mikrofon i zaplače. "Jako se bojim progona", kaže jecajući.

Strah od novih vlasti

Iako je vođa milicije Ahmed al-Šaraa, poznat pod ratnim imenom al-Džolani, izjavio da će manjine u Siriji biti poštovane, mnogi kršćani ne vjeruju riječima novih vladara. Na kraju krajeva, al-Šaraa ima islamističku prošlost, bio je član sirijskog ogranka Al-Kaide i imao je veze s IS-om.

"Strah me je", priznaje Sirijka Mirna. "Zar nije rečeno da nevjernike treba ubiti? Mi kršćani smo valjda ti nevjernici, zar ne? Dakle, prolijevanje naše krvi je dopušteno?"

Ova majka dvojice sinova kleči u crkvi i križa se. Molitva joj je posvećena ponajprije djeci. Njihovu budućnost više ne vidi u Siriji. "Ne želim da moja djeca moraju živjeti u ovoj atmosferi. Želim da budu svoji, bez da itko kontrolira njihove misli i stavove."

Božić bez procesije

Svećenik župe, otac Džamil Kaldani, prima nas u svom uredu nakon svete mise. Objašnjava da je u Damasku za Božić uvijek bila procesija i veselje na gradskim trgovima. No ove godine sve je drukčije: "Stanje je neizvjesno. Rekli su nam da crkvena zvona smetaju nekim muslimanima i zamolili su nas da ne zvonimo. Od tog trenutka strah je počeo ulaziti u naša srca", kaže. On smatra daHTS i druge milicije ne jamče sigurnost kršćanima. "Zato se bojimo da bi naša proslava mogla biti ugrožena. Ove će godine biti samo molitve, bez velikih svečanosti, bez zvona, bez procesije."

Svećenik ne skriva svoju zabrinutost – on ne vjeruje novim vlastima u Siriji. Iako su mnogi kršćani sretni što je diktator Asad svrgnut, dosad je u Damasku postojao miran suživot svih vjera, priča otac Kaldani. I kaže da su muslimanski susjedi poštivali božićne proslave i čak sudjelovali u njima.

"Ne želim da dođu i kažu, samo zato što su jači: uklonite križeve iz crkve. Moraju razumjeti da je Sirija zemlja gdje kršćani i muslimani žive zajedno", zabrinuto govori ovaj svećenik.

Nada u miran Božić

Otac Kaldani priča kako su zajedno slavili Božić: "Za muslimane je Isus prorok. Za nas je on Bog. Suglasimo se oko toga da je uzor. Zbog toga su se blagdani slavili zajednički. Muslimani su sudjelovali u procesijama i fotografirali se pored naših ukrasa. No bojim se da bi se ta koegzistencija mogla promijeniti. I molimo ovog Božića da muslimani shvate da smo mi bitan dio ovog društva."

Pa ipak, svećenik se, kao kršćanin, i dalje nada i dodaje da možda sve što se sada događa u Siriji ima dublji smisao. "Božić je poruka nade. Kad se Isus rodio u štali, bio je izbjeglica. Nije bilo mjesta za njega i njegove roditelje. Cijela Sirija već je godinama u bijegu. Možda ove godine Božić doživljavamo na drugi način. Mi kršćani u stanju smo progonstva. Možda je Asadov pad neposredno prije Božića poput ponovnog rođenja za Siriju. Neka to bude novo rođenje za cijelu Siriju", nada se otac Kaldani.

Nada je ono što ih drži: kršćani u Siriji mole da Božić ove godine za njih ostane miran.