Povijest obitelji Krupp
8. travnja 2012
U Njemačkoj gotovo svako dijete zna za obitelj Krupp. No kome je još poznato da ova obitelj zapravo dolazi iz Nizozemske, da se prvobitno zvala Kruipe i da je trgovala ne samo željezom nego i vinom i živežnim namirnicama. Ime Krupp je naime u Njemačkoj do te mjere povezano s pojmom čelika i njemačke industrijske moći da je mnogima teško zamisliti da je ova industrijska dinastija započela između ostalog i trgujući stokom. Sve ove detalje sada povodom 200. godišnjice utemeljenja industrijskog giganta Krupp otkriva jedna izložba u Essenu, gradu koji je, kao i čitava Ruhrska oblast, sudbonosno vezan uz ovu obitelj.
Povijest industrije
No poduzetnička priča je počela prilično neuspješno. Utemeljitelj ljevaonice željeza Friedrich Krupp umro je zadužen do grla 1826. Strelovit uspjeh uslijedio je sredinom 19. stoljleća kada je Friedrichov sin Alfred Krupp pronašao način kako izliti čelični kotač u jednom komadu. U pravom trenutku jer se upravo tada razbuktavao razvoj željeznice ne samo u Europi nego i u SAD-u. Kruppovi kotači za željeznicu su do dan danas ostali jedan od najpoznatijih proizvoda tvrtke tako da i ne čudi da se nalaze i u simbolu tvrtke (tri kruga-kotača). No, povijest obitelji Krupp nije vezana samo uz razvoj željeznice. Pojam Krupp se u Njemačkoj povezuje i s naoružavanjem Njemačke u oba svjetska rata 20. stoljeća. Ali još tijekom njemačko-francuskog rata 1871. topovi sa zaštitnim znakom Krupp su pridonosili nadmoći njemačke vojske na ratištu. Alfred Krupp je u narodu bio poznat kao "Kralj topova". Priče o Kruppovim čeličanama su već u 19. stoljeću poprimile razmjere nacionalne mitologije. Tomu je pridonijela i konkretna ekspanzija koncerna Krupp: ono što je početkom 19. stoljeća započelo kao zanatska radionica sa 4 uposlenika, do 1887. je naraslo na industrijskog giganta s preko 20.000 uposelnih. Krupp je dobrim dijelom kumovao i razvitku Ruhrske oblasti u najveće europske konurbacije koji i danas, nakon gašenja rudarstva i teške industrije, broji preko 5 milijuna stanovnika.
Socijalni angažman
No Alfred Krupp nije bio samo majstor u pronalaženju novih tehnologija dobivanja čelika nego i jedan od prvih marketinških genija. Uspjehe svoje tvrtke redovito je čitavom svijetu predstavljao na Svjetskim izložbama, u to vrijeme jedinim značajnim globalnim manifestacijama. Krupp je isto tako mnogo investirao u fotografiju a osnovao je i prvu tvorničku arhivu na svijetu koja sadrži neke od najimpresivnijih dokumenata povijesti europske industrije, kako slikovnih tako i pismenih. I značajne godišnjice su bile proslavljane tako da se o njima pisalo još mjesecima. Za 100-godišnji jubilej koncerna je izdvojeno (u današnju valutu prerečunato) 60 milijuna eura.
No Krupp nije samo proslavama i topovima skrbio za svoj imidž nego i socijalom brigom za svoje radnike. Obitelj Krupp je svoje radnike podržavala daljnjim školovanjima, za njih gradila bolnice, škole i knjižnice, ustanove koje su i dan danas neizostavna slika Ruhrske oblasti. Iza skrbi za vlastite radnike se skrivala filozofija da je najbolji kadar moguće zadržati samo ako ih se "tetoši". No i taj mit o "dobročinitelju" Kruppu se na aktualnoj izložbi prikazuje u novom ruhu. Naime Krupp je skrbio samo za jedan manji dio svojih radnika koji je nazivao "Kruppovci" i koji nisu bili otpuštani ni u vrijeme najvećih kriza. Time je tvrtke, kako kaže kurator izložbe o obitelji Krupp, Theodor Grütter, osiguravala know-how i u trenucima kada su ostale tvrtke vapile za stručnim kadrom. Socijalni angažman obitelji Krupp za svoje radnike, koji i dan danas slovi kao primjer za socijalno odgovorno ponašanje poduzetnika je tako prikazan u jednom novom svjetlu. "Svi klišeji imaju nešto istinito u svojoj srži ali je sve ostalo nadodano i izmišljeno. Tako i kliše o požrtvovnom socijalnom angažmanu obitelji Krupp", kaže Grütter. No usprkos ovoj hladnoj konstataciji ostaje činjenica da je socijalni angažman poduzetničke obitelji Krupp bio daleko ispred svog vremana a mogao bi poslužiti kao uzor i nekim današnjim poslodavcima.
Ni vrag ni anđeo
Izložba baca novo svjetlo i na dosad najspornije povijesno razdoblje tvrtke Krupp, ono od 1933. do 1945. Naime dosad su ocjene ovog razdolja kretale od potpune osude "nacistčkog Kruppa" do obrane da se u to doba i nije moglo ništa drugo nego surađivati s Hitlerom i njegovim ministrima. U to se ubraja i upošljavanje prislinih radnika u pogonima Kruppa. Istina je kao i uvijek negdje u sredini. Krupp je doduše surađivao s Hitlerom ali je dobar dio produkcije (protiv volje nacista koji su tražili da se kompletna proizvodnja podvrgne pripremama za rat) ostavio civilnom sektoru. No to nije plod nekog posebnog otpora prema Hitleru nego čisto poduzetničko razmišljanje i pouka povučena iz Prvog svjetskog rata kada se Krupp u potpunosti usredotočio na ratni sektor što je tvrtku poslije rata gotovo dovelo do stečaja.
Ovakvim poduzetničkim odlukama ali i činjenici da je Krupp od samih početaka mnogo ulagao u razvoj i istraživanje treba zahvaliti činjenicu da se koncern održao do dan danas usprkos brojnim usponima i padovima, uzrokovanim kako političkim tako i ekonomskim faktorima.
Autor: Günther Birkenstock/Nenad Kreizer
Odg. ur.: Željka Telišman