Neće biti upozorenja na novi tsunami

Osnova sustava za pravodobno upozoravanje su specijalne plutače postavljene na otvorenom moru. One su prepune elektronike i zamišljeno je da samostalno procjene opasnost i jave prikupljene podatke indonezijskoj središnjici za rano upozoravanje od tsunamija BPPT.

Ali Wahyua Pandua, voditelj projekta ove indonezijske institucije, priznaje da je čitav ovaj sustav zapravo radio veoma kratko. Jer u međuvremenu, više ne funkcioniraju niti četiri bove pred obalom Sumatre, niti tri bove u Indijskom oceanu južno od Jave.

Pandu zapravo niti ne zna, zašto više ne prima podatke s tih mjernih stanica: moguće je da su te plutače koristili brojni ribari iz tih područja da bi sidrili svoje brodice, nimalo ne pazeći na osjetljivu elektroniku u tim bovama. Moguće je i da elektronike više niti nema, nego da su skupi uređaji postavljeni na otvorenom moru, jednostavno ukradeni.

Zemlje na "vatrenom prstenu"

Indonezija se nalazi na području takozvanog pacifičkoga vatrenog prstena u kojem su česti potresi. Nakon strahovitog tsunamija u kojem je živote izgubilo na tisuće ljudi i koji je doslovce opustošio obalu, uz međunarodnu pomoć je stvoren sustav za rano upozoravanje koji je koštao oko 100 milijuna eura. Niti Njemačka nije željela ostati po strani i sudjelovala je u tom projektu sa oko 45 milijuna eura. Osim tih plutača koje više ne rade, sustav čine i američki i indonezijski mjerni instrumenti - ali i oni su bili cilj nepoznatih vandala.

Tsunami je prije sedam godina, osim Indonezije pogodio i Tajland i Indiju. I te su zemlje, tvrdi Wahyu Pandu, osnovale ured za rano upozoravanje od mogućeg novog tsunamija, ali i njihovi sustavi ne rade. I oni ovise o mjernim instrumentima na pučini, a stalni nadzor tih uređaja je nemoguća misija koju ne može izvršiti niti ratna mornarica Indonezije.

Dugotrajni popravak

Oštećene i neispravne plutače u svakom slučaju treba brodom dovesti na kopno i onda slijedi dugotrajna provjera i baždarenje mjernih instrumenata. "Prilikom popravljanja često imamo poteškoća dobiti rezervne dijelove iz Njemačke", jada se Pandu jer i isporuka dijelova traje veoma dugo.

U središnjici u Indoneziji se trenutno popravljaju tri bove i one bi mogle opet biti postavljene na svoja mjesta tek slijedeće godine. Ukupno, od 14 plutača s mjernim instrumentima sad donekle funkcionira najviše njih pet. S druge strane, čak niti 14 plutača nije dovoljno za nadzor golemog područja, nego je potrebno 22 bove.

Bez vlastitog sustava upozoravanja je u Indoneziji osobito kritično za područje zapada Sumatre i južnu obalu Jave, a ugroženi su i turistički centri Bali i Papua. Ovako, nadležne službe Indonezije se mogu samo nadati kako će ih slične službe drugih zemalja Dalekog istoka u kojima sustavi funkcioniraju, pravodobno upozoriti na opasnost.

Autor: Zaki Amrullah / Anto Janković
Odg. urednik: A. Šubić