Prosvjedi u Srbiji: negdje tinja, negdje gori

U 11:52 sve je stalo na raskršću ispred Pravnog fakulteta u Beogradu. Tramvaji, autobusi, automobili. Jedan ljutiti taksist psovao je tako eksplicitno da ovdje ništa ne može biti citirano. „Netko mora i raditi", vikao je na ljude u blokadi.

Među petstotinjak njih, jedan student prava kaže da je tu kako bi odao počast stradalima pod nadstrešnicom i jer želi da odgovorni budu u zatvoru. Njegov fakultet nije u blokadi, ali bi on htio da bude. „Probudili su se studenti, osjećaju bijes. Ne želju za nasiljem, nego bijes zbog nepravde."

Petnaestominutna blokada – jedna od mnogih u Beogradu – na ovom mjestu je protekla mirno, ako se ne računa to što se iz okolnih automobila trubilo. „Mene ovo ništa ne zanima, samo, brate, žurim na posao“, kaže jedan vozač.

Drugi, u automobilu sa suprugom, baš je bijesan i jedva hoće pričati. „Ma svaki dan neke blokade. Kakve veze ovo više ima sa žrtvama, kao da mi ne znamo da je to samo izgovor."

Ipak, na blokadama su se samo u Beogradu skupile tisuće ljudi. Kako je javio N1, dva člana Filharmonije ozlijeđeni su kad je na njih naletio automobil i prošao kroz blokadu kod Studentskog trga.

Ovog petka su se ljudi okupljali ispred Željezničke stanice u Novom Sadu i brojnim drugim gradovima.

Srbija se ne smiruje više od mjesec dana nakon što je pad masivne nadstrešnice u Novom Sadu odnio petnaest života. Malo je kojeg kritičara vlasti zadovoljilo nekoliko ostavki i to što je istraga dovela do prvih privedenih.

Blokade fakulteta

Studenti su blokirali zgrade ili najavili blokade na dvadesetak fakulteta, najviše u Beogradu, ali i u Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu.

Osim objavljivanja dokumentacije o nadstrešnici, studenti traže puštanje pritvorenih demonstranata, hapšenje onih koji su napadali studente Fakulteta dramskih umjetnosti i povećanje izdvajanja za državne fakultete za dvadeset posto.

„Blokade fakulteta su revolucionarni trenutak posljednjih desetljeća. Profesori i stari aktivisti uspoređuju ovo s devedesetim, ali mi smo unikatni“, kaže Pavle Cicvarić, student Fakulteta političkih znanosti iz aktivističke grupe Borba.

„Hoćemo znati tko su članovi te stranačke policije koji tuku studente i druge. To direktno udara Srpsku naprednu stranku gdje boli. Ako se zahtjev usliši, on udara u sistem SNS-a, onda će im i drugi batinaši otkazivati poslušnost“, kaže Cicvarić za DW.

Studenti odlučuju u plenumima – nekoj vrsti zbora u kojem svatko može govoriti. Mnogo ih je, ali nitko ne može tvrditi da čine većinu na svojim fakultetima. Negdje ih profesori podržavaju tiše, negdje glasnije.

Službeni Studentski parlament Sveučilišta u Beogradu, za koji mnogi tvrde da je pod utjecajem SNS-a, priopćio je da se protivi ometanju nastavnog procesa i „političkom okupljanju“ na fakultetima.

Uz to je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić raspirio pisanje tabloida koji su objavili mutnu snimku nekih mladih ljudi kako se prepiru u parku, tvrdeći da se to studentske vođe svađaju oko raspodjele novca koji im daju iz opozicije – premda o tome na snimci nema riječi.

„Pozivam ove djevojke i momke koji se tuku oko novaca za moje rušenje – to što im daju malo izvana, a malo iznutra – nemojte se djeco tući oko toga“, rekao je Vučić. Kaže, radite za svoju zemlju i bit će novaca još i više.

Niz manjih pobuna

Moguće da takav pokroviteljski ton može samo raspaliti prosvjede. Dugo se pričalo da su mladi politički nezainteresirani ili čak otuđeni, podsjeća politički konzultant Dušan Lj. Milenković.

„Sada fakulteti gore kao ’grčka vatra’ društvene pobune. To potvrđuje da je ovo najveća kriza Vučićevog režima od stupanja na vlast. Pobunjena sveučilišta uvijek su izuzetno loš znak za režime“, kaže Milenković za DW.

Slične su reakcije vlasti i na blokade ulica, obično petkom u 11:52, kako bi se podsjetilo na dan i minutu kada je pala nadstrešnica. Na te blokadevlast neskriveno šalje svoje ljude da se raspravljaju ili napadaju građane koji blokiraju ulicu.

S druge strane, bivši ministar Goran Vesić više nije u pritvoru. Osim njegove i ostavke bivšeg ministra Tomislava Momirovića i prve žene Infrastrukture Željeznice Jelene Tanasković – daljnjih ostavki nije bilo.

Miroslav Aleksić, zastupnik i predsjednik Narodnog pokreta Srbije, kaže kako se množe dokazi da u Srbiji mnogo toga nije kako valja. Podsjeća da traju protesti ili štrajkovi prosvjetnih radnika, odvjetnika, poljoprivrednika – svaki iz svojih razloga.

Sve je, kaže Aleksić za DW, kulminiralo „zločinom“ sa nadstrešnicom. „Ljudi su shvatili da korupcija ubija u pravom smislu te riječi. A mi vidimo da se tako radi na svakom koraku i u svakoj sferi društva.“

Rano je za rejtinge

Za suštinske promjene, nastavlja Aleksić, trebat će dosta vremena, jer „urušavanje svega što je valjalo i gušenje sloboda“ traju više od desetljeća. „Meni se čini da smo na tom dugom putu krenuli napraviti prve korake i taj proces je nezaustavljiv“, dodaje Aleksić.

Slično misli i student Pavle Cicvarić. „Čini mi se da ovo ide u smjeru velikog društvenog pokreta. Bilo bi dobro, i ja pozivam da se tom pokretu priključe i sindikati i druge društvene grupe.“

A opet, u političkoj javnosti nitko ne očekuje nove izbore prije 2027. godine kada se Vučić više neće moći kandidirati za predsjednika, ali će ponovo moći za premijera.

Ovih dana iz agencije Faktor plus tvrde da njihova istraživanja ne pokazuju nikakav pad rejtinga vlasti, već samo utvrđivanje „linije fronta“. Jedno drugo istraživanje – poznato redakciji DW – vidi, doduše, određeni pad popularnosti vlasti, ali ne i da se to kapitalizira u podršci rascjepkanoj opoziciji.

Politički konzultant Milenković misli da se vlast loše snalazi pod jakim pritiskom i da su priče o rejtinzima sada nebitne. „Prije svega zbog nepouzdanosti anketa koje se objavljuju s režimske strane. Ali i zato što nemamo u bliskoj budućnosti izbore, pa ne znamo tko bi i na koji način izašao na njih.“

Tokom Vučićeve ere Srbija je vidjela brojne valove prosvjeda – najmasovniji su bili oni poslije dva masovna ubojstva prošle godine. Današnji su difuzniji, manji, ali brojniji.