Ugljen ide u Srbiju, cijenu plaćaju građani Republike Srpske

Loše poslovanje i nebriga za elektroenergetski sustav u Republici Srpskoj doveli su do ruba propasti dva stupa ovog sustava – termoelektrana Ugljevik i Gacko. One su ostale bez sirovina, a koncesije za eksploataciju kvalitetnih površina date su privatnim tvrtkama.

Od izvoznika koji „ima struje u izobilju“ i čija je cijena „najniža u regiji“, te se zbog toga „ne treba očekivati povećanje cijene električne energije“, za samo nekoliko mjeseci Elektroprivreda RS, tvrtka u vlasništvu entitetske vlade, traži slamku spasa u poskupljenu struje, jer ne može osigurati stabilan sustav s ovim cijenama. I ne samo to, od stabilnog izvoznika, Republika Srpska sada uvozi električnu energiju.

Od broja jedan do ambisa

„Mi smo sada došli u situaciju da smo od izvozno orijentirane tvrtke postali uvoznici. Situacija je alarmantna. Nema ugljena. Bez toga nema stabilnog elektroenergetskog sustava“, kaže predsjednica Odbora sindikata Elektroprivrede RS Koraljka Kovačević Markov. „U ovom trenutku Elektroprivreda RS je zbog zastoja prinuđena kupovati električnu energiju. Svaki dan to je iznos od oko 600 tisuća eura" upozorava Markov.

U Ugljeviku potvrđuju da je stanje alarmantno, da je proizvodnja stala krajem studenoga, kao i da je upitna održivost ponovnog pokretanje koje košta 100 tisuća maraka.

„Ja sam radnik ovog poduzeća 30 godina. Ni u jednom trenutku se nije dogodilo da nema ugljena na deponiji. Nikada za ovih 30 godina. Nažalost to je sada tako. Mi smo sada prepušteni Bogu“, kaže predsjednik Rudnika i Termoelektrane Ugljevik Boban Benović, ističući da je ugljen koji se kopa loše kvalitete, a da su privatne tvrtke preuzele dijelove s kvalitetnim ugljenom. „Bili smo broj jedan u regiji, danas smo potonuli", kaže Benović.

Nestaju milijuni, diži cijenu struje

Dok traje borba za održavanje stabilnog elektroenergetskog sustava, vlada RS je prelomila i odobrila povećanje cijene električne energije za domaćinstva u prosjeku za 7,9 posto. Cilj je pokriti gubitke i ublažiti efekte lošeg vođenja poduzeća. Iz RiTe Gacko poručuju da je glavni krivac za ovakvo stanje upravo vlada kao većinski vlasnik i da sudeći po reakcijama nikoga ne zanima ova problematika.

„RiTE Gacko je 2022. završila s pozitivnim rezultatom od 11 milijuna maraka. Za prvih osam mjeseci ove godine, oni su tu dobit pretvorili u 18 milijuna maraka gubitka. U ovom trenutku smo dužni preko 70 milijuna dobavljačima. Na sastanku u vladi su rekli da će napraviti akcijski plan kojeg još nema i rekli su da se negdje u sustavu izgubilo 40 i nešto milijuna. Za to se leti s pozicija, a nitko nije smijenjen“, kaže Željko Tepavčević, predsjednik sindikalne organizacije RiTE Gacko. Ističe da je u ovoj godini došlo do čak 15 zastoja u termoelektrani samo zato što nije bilo ugljena. Bez ove dvije termoelektrane, kaže Tepavčević, nema ni Elektroprivrede RS.

„Poražavajuće je da u RiTE Gacko imate 45 posto ispravne mehanizacije i kada dođemo kod ministra, oni pošalju tri privatnika s malim kamionima da ispod naših bagera voze ugljen i kamen. Naš buldožer stoji da bi privatni radio“, kaže Tepavčević, navodeći primjer ustupaka privatnim tvrtkama prilikom davanja koncesije na eksploatacijska polja različite kvalitete.

„Koliko morate čvrste mase otkriti za jednu tonu ugljena. U polju koje je dato privatnim tvrtkama to je 1:3 ili 1:4, dok je ono što je pripalo termoelektrani 1:7 do 1:9. To znači da za tonu ugljena morate iskopati do devet tona jalovine“, objašnjava Tepavčević apsurdnu politiku u dodjeli koncesija, što, kako kaže, djeluje kao da neko svjesno želi propast.

Ugljen pored puta

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u prošloj godini je izvezeno oko milijun i 300 tisuća tona ugljena – kameni ugljen, lignit, smeđi ugljen i koks. Najviše ugljena ide za Srbiju, posebno od 2022. godine kada je službeni Beograd najavio potrebu za ogromnim količinama ugljena. Tada je krenula masovna eksploatacija ugljena iz Bosne i Hercegovine. Rudnici su nicali jedan za drugim, a na čiji rad i danas upozoravaju udruženja za zaštitu okoliša, kao i na validnost izdanih dozvola.

Medna kod Mrkonjić Grada, Bistrica i Bukova Kosa kod Prijedora, samo su neki od lokaliteta na kojima se trenutno vrši eksploatacija u ogromnim količinama i prevozi kamionima u Srbiju. Iako neisplativo po svim ekonomskim parametrima čak je i prijevoz kamionima jeftiniji od uvoza električne energije, procijenili su u Srbiji.

Također, za nesmetan rad obrenovačkih termoelektrana odobren je uvoz novih količina ugljena, jer je rudnicima Kolubara i Kostolac neophodna revitalizacija koja je višestruko skuplja od uvoza ugljena, čak i po cijenama mnogo većim od tržišne.

„Ma davali su za placeve ljudima ogromne pare, nitko nije pitao kada su počinjali kopati, sve se odigralo brzo. Nismo se ni okrenuli, a već je rudnik bio pred našim vratima“, objašnjava ogorčeni mještanin Bukove Kose, pokazujući prema brdu ugljena pored puta spremnog za transport.

„Vidite li vi ovu količinu ugljena koji stoji pored puta. Prestao sam brojati kamione srbijanskih registracijskih oznaka koji dan i noć odvoze ugljen", kaže nam mještanin, koji se zajedno sa susjedima na prosvjedima borio protiv otvaranja rudnika - ali bezuspješno.

Slovenski penal

Slično je i u ostalim rudnicima širom BiH koji uglavnom posluju preko posredničkih tvrtki, čija su sjedišta u Srbiji. Tako je DW pisao o eksploataciji ugljena iz rudnika Medna nadomak Mrkonjić Grada, nakon čega je zagađeno kompletno riječno područje tog kraja.

Iako ugljena ima, građani neće moći izbjeći uvećane račune za električnu energiju već od siječnja. Navodno zbog nedostatka sirovine, iako nitko ne negira da gotovo ništa nije uloženo u održavanje zadnjih 30 godina. Za to vrijeme milijuni tona ugljena izlaze iz BiH uz mizernu koncesijsku naknadu, čiji iznos uglavnom ne može pokriti ni uništenu prometnu infrastrukturu nakon transporta.

Ono što bi moglo još više zakomplicirati elektroenergetsku problematiku u RS je dug RiTE Ugljevik prema Elektrogospodarstvu Slovenije (EGS-Ri). Arbitražni sud u Beogradu je prošle godine donio presudu u sporu Slovenije protiv RiTE Ugljevik, prema kojoj je ovo javno poduzeće dužno Slovencima isplatiti odštetu od 67 milijuna euraosnovice i 58 milijuna kamata. Pored toga, RiTE Ugljevik je u obvezi isporučivati Slovencima trećinu električne energije za cijelo vrijeme rada termoelektrane.

Privatizacija?

Slovenci su prije nekoliko godina pokrenuli spor protiv RiTE Ugljevik tražeći višemilijunsku odštetu zbog prijeratnih ulaganja u termoelektranu, u kojoj su tadašnje republike Slovenija i BiH zajedno unijele kapital, a na osnovu kojeg je Slovencima isporučivana trećina proizvedene električne energije do početka rata.

Iako neki analitičari smatraju da se svojevrsnim urušavanjem termoelektrana pokušavaju stvoriti uvjeti za preuzimanje tvrtki kupovinom dionica od strane pojedinaca, teško da se taj posao može realizirati u praksi bez ogromnih gubitaka po Elektroprivredu RS, na šta ona u ovom trenutku financijski nije spremna.

Za to vrijeme vlada RS preuzela je teret dugovanja od termoelektrane u Ugljeviku, iako iznos nije planiran proračunom, čije je provođenje ionako upitno.

„Vlada Republike Srpske prihvatila je plaćati 10 milijuna eura godišnje u narednih sedam godina, plus jednu trećinu električne energije, prema odluci Arbitražnog spora iz Beograda koji su pokrenuli Slovenci u RiTE Ugljevik, kako bi na neki način skinuli taj teret Ugljeviku i Elektroprivredi Srpske“, rekao je premijer RS Radovan Višković, istaknuvši da ga zabrinjava što je rukovodstvo ove tvrtke dovelo termoelektranu u situaciju da nema ugljena. Iako je upravo vlada RS vlasnik ovog poduzeća koje posluje u okviru Mješovitog holdinga „Elektroprivreda Republike Srpske".