Zaboravljeno selo na granici dva entiteta

"Svi smo se vratili. Vratili smo imovinu, ali mnogi od nas i dalje žive vani, gdje rade, a ovdje dolaze na odmor. Živi se nekako od ovo malo zemlje, a o toj entitetskoj granici i ne mislimo. Samo struju plaćamo općini Ugljevik, a sve ostale komunalije plaćamo u Teočaku. U toj općini smo i zdravstveno osigurani", kaže Mevludin Mumbašić, stanovnik istoimenog sela.

Nije više kao što je bilo

Sjedimo na škrtom suncu u dvorištu njegove kuće. Kavu je skuhala supruga Azra, a okupili su se i susjedi, da vide šta se događa. Raduje ih činjenica da ih se sjetio Deutsche Welle jer, kažu, najčešće osjećaju da su zaboravljeni od svih. Tu je i Mevludinov otac Jusuf, koji se uspješno oporavlja od moždanog udara. "Sad je puno bolje, ali još ne mogu dobro na noge. Bio sam i po bolnicama dok su me htjeli držati. Rekoše, idi kući, pa šta bude s tobom. I eto, čuvam se, paze me moji najbliži. Najbolje je kod svoje kuće. Nije više kao što je bilo, ali selo je složno. Imamo struju, vodu, telefon, asfalt", ističe Jusuf Mumbašić.

Oduvijek su Mumbašići bili jedan od zaseoka Teočaka. Vjerske obrede i mektepsku nastavu ovdje obavlja Berdihan ef. Hadžić. On povremeno dolazi iz susjednog sela Jasikovac, gdje djeca Mumbašića idu u školu.

Nakon rata, zbog nemara "crtača granica", ovaj zaselak od tridesetak kuća ostao je u drugom entitetu. Povratak je počeo 1. lipnja 1998. godine, nakon što je jedna talijanska humanitarna organizacija obnovila kuće, koje su bile minirane tijekom rata.

Kuće su napravili Talijani

O povratničkim problemima, o politici, mještani nerado govore, ali tvrde da u selu danas ima života, djece i mladih. Danas im najviše nedostaje posao, ono od čega se živi, kako kažu. Nadaju se da će doći bolje vrijeme u kojem će država "konačno funkcionirati".

Tako misli i Haris Mujezinović, koji je prije rata radio u Hrvatskoj. Nakon izbjegličkog života i boravka u inozemstvu, vratio se u rodno mjesto kao umirovljenik. "Kuće su nam napravili Talijani, nisu ovi naši Bosanci, ni jedni ni drugi. I to su nam napravili kuće od pedeset četvornih metara i hvala im na tome. Svi smo nekad imali velika imanja s kućama i pomoćnim objektima. Ljudi su kasnije ponovo dograđivali, kako je tko mogao", priča Haris Mujezinović i dodaje da u cijelom selu tri čovjeka dobivaju plaću. "Jedan je zaposlen u Elektroprivredi, imamo jednog inspektora u općini i jednog zaposlenog u 'komunalcu'. Netko ima mirovinu, netko obrađuje zemlju, nekome pomognu iz inozemstva", ističe Mujezinović.

Mevludin Mumbašić ovdje hrani obitelj. Preživljavaju od poljoprivrede, ali i od drugih, zanatskih poslova. Djeca rastu, školuju se, a svi zajedno čekaju neko bolje vrijeme. "Nije za sve kriva ova gospodarska kriza. Rat je rat i to je vrijeme kad je sve naopako i sve moguće. To je prošlo, ne ponovilo se. Što je sad? Niti nas političari vode kako treba niti mi možemo kako treba raditi i živjeti," zaključuje Mevludin Mumbašić.