Srbija: narod željan pravde

Na Slaviji (Trgu Slavija) u Beogradu je u nedjelju navečer (22.12.2024.) bilo stotinu tisuća ljudi, objavio je Arhiv javnih skupova koji se bavi brojanjem i procjenom broja demonstranata. To taj skup čini najvećim od samostalnosti Srbije i jedva malo manjim od 'Petog oktobra'. Policija je govorila o 30.000 prosvjednika, a to je ponovio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

No, očito je bilo da se ogroman broj građana odazvao pozivu studenata koji su u blokadama fakulteta, a u prosvjedu su im se pridružili i poljoprivrednici. Masovnost je svakako glavni utisak, jer je glavna nada vlasti bila u postupno odumiranje studentskih prosvjeda.

Uhićen traktor

Prosvjed je protekao bez većih incidenata, ali je tijekom dana bilo vidljivo da vlast pokušava na razne načine spriječiti veći odziv građana. Zaustavljani su tako vlakovi ka Beogradu, otkazivani autobusi.

Paranoja je bila vidljiva i prilikom „uhićenja traktora“ Zlatka Kokanovića iz inicijative 'Ne damo Jadar', parkiranog blizu Trga Slavija – kompletna četa policije je uklonila traktor zbog navodno nepropisnog parkiranja. I dok su se građani spremali za prosvjed, Vučić je tijekom dana otvarao dionicu autoceste od Kruševca do Vrnjačke Banje, a pozornim promatračima nije promaknulo da se u pratnji predsjednika Srbije nalazio i američki veleposlanik Christopher Hill.

Vučić: ujedinjenje „ispod srpske zastave"

Tom prilikom Vučić je ponovio stav da neće „nikome predati vlast bez izbora, nećete majčini sinovi dok sam živ. Bez tog tragičnog događaja, to jest dok me ne ubijete, na vlast nećete doći, osim na izborima“.

Tijekom večeri Aleksandar Vučić je iz Predsjedništva Srbije imao nešto manje bizarno obraćanje u kojem je naveo „da je u Beogradu održan izuzetno veliki skup. Ti ljudi su oporbeno orijentirani i uvijek sam bio spreman da čujem što misle“, poručio je Vučić i istaknuo da se „ispod srpske zastave ujedinimo oko osnovnih ciljeva".

Nema prostora za povlačenje

Masovni prosvjed je bio trenutna kulminacija višetjednih blokada fakulteta i srednjih škola u Srbiji i „svakako je ispunio očekivanja“, kaže za DW Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku iz Beograda.

„To je bilo praktično pokazivanje podrške studentskim zahtjevima. Pokazalo se također, kad je dobra organizacija, i kad je veliki odziv, da onda nema ni incidenata, batinaša, ili pokušaja da se skup nasilno prekine“, ističe Popović. Vlastima je, smatra Popović, pokazano da su ljudi „željni pravde“.

„Ovdje se događaju tragedije koje su očito posljedica nerada države i mislim da je Novi Sad kap koja je prelila čašu. Ovakvo masovno okupljanje je poruka vlastima da je dogorjelo do nokata. Udareno je u zid i više prostora za povlačenje nema“, dodaje on.

Politička artikulacija prosvjeda

Od početka studentskih prosvjeda upadljivo je distanciranje od političkih stranaka, iako većina oporbe podržava studentske zahtjeve. Međutim, sada se postavlja pitanje koliko dugo je moguće vršiti pritisak na vlast i je li moguće postići nešto konkretno samo pomoću studentskih i srednjoškolskih prosvjeda. Direktor Centra za praktičnu politiku smatra da se „u nekom trenutku nezadovoljstvo mora politički artikulirati ako želimo da spašavamo zemlju".

„Tu sad postoje razne ideje, ali svejedno bez organizirane političke oporbe ne vidim mogućnost za neko rješenje. Oporba mora biti spremna, jer će se ovo u nekom trenutku morati politički kapitalizirati. Vlast i sad ide na kartu odumiranja prosvjeda, ali mislim da se ova energija ipak neće lako ugasiti“, napominje Popović za DW.

Dva (ne)moguća scenarija

Kristaliziraju se dva potencijalna scenarija: generalni štrajk i prijelazna vlada. Predsjednik Srbije ratoborno odbija mogućnost prijelazne vlade, a generalni štrajk je upitan, jer je uz gomilu rascjepkanih, ucijenjenih i fantomskih sindikata skoro nemoguće postići jedinstven stav po tom pitanju.

Dragan Popović smatra da su „to dvije solucije na dugom štapu. Glavna stvar je da različite grupe zahtijevaju istu stvar. Prijelazna vlada je na neki način priznanje kapitulacije Aleksandra Vučića, a nisam siguran da smo baš blizu tog scenarija“, ocjenjuje Popović.

Vlast trenutno, i pored oporbene euforije na društvenim mrežama, barem na prvi pogled ne djeluje previše zabrinuto. Postoje izvjesni ustupci kad je riječ o studentskim zahtjevima, ali je sve to prilično skromno.

Državno odvjetništvo je paralizirano, ministarstva i tajne službe i dalje djeluju čvrsto anti-oporbeno, i ponekad se stječe dojam da jednostavno ne mogu dočekati trenutak da se oštro obračunaju s protivnicima režima.

Dragan Popović ipak kaže da „nije siguran da oni (vladajući političari) nisu zabrinuti. Mislim da sve ovo što rade, i ovo razbacivanje poreznim novcem, pokazuje da su prilično uplašeni.“

„Vjerojatno im i istraživanja javnog mnijenja pokazuju da se prosvjedi moraju prije svega ograničiti na studente. Njihov najveći strah je da se studentski prosvjed proširi na građanski. Ali, Vučić također pokušava da taj strah, prije svega kod svojih pristaša i funkcionera, otkloni tim svojim radikalnijim rječnikom, i pokaže da se ništa bitno ne događa te da je sve pod kontrolom“, zaključuje Dragan Popović.